Opća skupština Ujedinjenih naroda 1. veljače 1951. izglasala je rezoluciju u kojoj osuđuje Narodnu Republiku Kinu za agresiju na Koreju. Bio je to prvi put od osnutka Ujedinjenih naroda 1945. godine da je neka država proglašena agresorom u oružanom sukobu protiv druge suverene državu.
U lipnju 1950. snage komunističke Sjeverne Koreje napale su Južnu Koreju u pokušaju ujedinjavanja nacije koja je razdvojena pet godina ranije, kada su sovjetske snage okupirale sjeverni, a američka vojska južni dio Korejskog poluotoka. Američka je intervencija, pod zastavom Ujedinjenih naroda, odbacila sjevernokorejske snage s južnokorejskog teritorija i nastavila prodor prema sjeveru poluotoka. No usporedo s američkim napredovanjem rasla je i zabrinutost Narodne Republike Kine, koja je američku prisutnost na sjeveru poluotoka doživljavala kao prijetnju svojim interesima.
Kinesko je vodstvo smatralo da bi Amerikanci, ako bi stavili i Sjevernu Koreju pod svoju kontrolu, mogli pokušati destabilizirati komunističku vlast u Mandžuriji. Stoga su stotine tisuća kineskih vojnika poslane u Sjevernu Koreju preko rijeke Yalu, gdje su uspjeli potisnuti UN-ove snage prema jugu i dovesti Korejski rat do pat-pozicije. Rezolucija Opće skupštine donesena je nakon što je američko izaslanstvo više puta neuspješno pokušavalo uvjeriti Vijeće sigurnosti da poduzme konkretne akcije protiv Kine. Pokušaji su završavali neuspjehom zbog protivljenja Sovjetskog Saveza, to jest prava veta koju je SSSR imao kao stalni član Vijeća sigurnosti (kinesko mjesto u Vijeću tada je još držala kineska nacionalistička vlada i izgubit će ga tek 1971. godine).
Amerikanci su stoga pokušali izglasati takvu rezoluciju u Općoj skupštini, što im je i uspjelo s 44 glasova za i sedam glasova protiv, iako se i tamo glasovalo isključivo po ideološkoj liniji: zemlje komunističkog bloka predvođene Sovjetskim Savezom, Poljska, Čehoslovačka, Bjelorusija i Ukrajina (potonje dvije bile su dio Sovjetskog Saveza, ali su imale zasebno mjesto u Ujedinjenim narodima), uz neutralno nastrojene Indiju i Burmu, glasovale su protiv, no bile su lako nadglasane. Donesena rezolucija pozivala je Kinu da se njezine snage i državljani povuku iz Koreje i prestanu s neprijateljstvima prema snagama Ujedinjenih naroda.
Rezolucija je bila uvelike simbolične naravi, s obzirom da su se mnoge države koje su glasovale za rezoluciju protivile stvaranju jačeg pritiska na Kinu i bile nesklone slanju vlastitih vojnika u Koreju zbog straha od dodatne eskalacije sukoba. Naposljetku je sve ostalo na deklaraciji koja nije popraćena političkim ili ekonomskim sankcijama. Krvavi se Korejski rat, koji je uzeo više od dva i pol milijuna života, nastavio još dvije godine i okončan je primirjem 1953. godine.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u veljači 2018. godine.
