Priča o Inanni/Ištar nevjerojatna je mezopotamska mitska priča o boginji koja je to uspjela postati zahvaljujući ponajprije vlastitom trudu. Iako nije pripadala među Stare bogove, izvornu skupinu sumerskog panteona, pa iako čak nije bila ni prvorođena kći nekog od njih, iznimno je zanimljivo što se uspjela probiti do najviših položaja i što je na koncu završila kao članica mezopotamskog Panteona kojeg je sačinjavalo šest bogova i šest boginja.
Kako bi to postigla, rabila je svoju prepredenost i ljepotu s bezobzirnošću – boginja rata i boginja ljubavi, koja je među svoje ljubavnike ubrajala i bogove i ljude. Usto, i ona je ta kod koje je došlo do slučaja smrti i uskrsnuća. Poznata naširoko u mezopotamskom svijetu i aktivno štovana gotovo cijelo tisućljeće, Inanna/ Ištar, ili točnije mitovi vezani uz nju, izvršili su golem utjecaj.
Sumerani su je zvali Inanna, Babilonci Ištar, a Feničani Astarta. Bila je Velika Majka i Kraljica Nebesa, boginja ljubavi i boginja rata, poznata po tome što je leševe znala rastrgati psećom žestinom. Osim toga, za razliku od ranijih boginja sa sličnim nazivima, poznata nam je priča o njoj, sa zapletom, likovima i znatnim dodatkom seksa. Priča je zabilježena oko 1765. pr. n.e. Mezopotamsku boginju povezanu s ljubavlju, ljepotom, seksom, ratom, pravdom i političkom moći, prvotno su štovali Sumerani pod imenom “Inanna”, a kasnije Akađani, Babilonci i Asirci pod imenom Ištar. Postoje i dokazi da je Inanna bila obožavano božanstvo Armenaca Hayasa-Azzija. Bila je poznata kao “Nebeska kraljica” i bila je božica zaštitnica hrama Eanna u gradu Uruku (bibl. Erek), koji je bio njeno glavno kultno središte. Povezivali su je s planetom Venerom, a njezini najistaknutiji simboli bili su lav i osmokraka zvijezda. Njezin muž bio je bog Dumuzi (kasnije poznat kao Tamuz), a njezin ‘sukkal’, ili osobni pratilac, boginja Ninšubur (koja se kasnije povezala s muškim božanstvima Ilabratom i Papsukkalom).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenoga 2021.
