Julius Robert Oppenheimer, otac atomske bombe, umro je 18. veljače 1967. u New Jerseyju u dobi od 62 godine. Kao vrstan stručnjak u području kvantne teorije i nuklearne fizike 1941. godine je uključen u novonastali američki nuklearni program, koji je sljedeće godine proširen pod imenom „Projekt Manhattan“, s krajnjim ciljem konstruiranja atomskog oružja.
Oppenheimer je imenovan za voditelja projekta te je rukovodio tajnim laboratorijem u kojem je uz njega radio cijeli niz najistaknutijih i najstručnijih američkih i europskih fizičara. Projekt se većinom odvijao na području Los Alamosa, u pustinji Novog Meksika, što je bilo mjesto koje je Oppenheimer osobno odabrao. Prvi uspješni test atomske bombe dogodio se u srpnju 1945. pod kodnim imenom „Trinity“, a samo tri tjedna kasnije SAD je bacio prvu od dviju bombi na Japan. Više od 200.000 Japanaca poginulo je u atomskim napadima na Hirošimu i Nagasaki.
Ostatak svog života Oppenheimer je žalio što je predvodio stvaranje tako strašnog i destruktivnog oružja, surađujući s američkom Komisijom za atomsku energiju s ciljem stvaranja mehanizama međunarodne kontrole atomske energije. Sovjetski je Savez bez mnogo razmišljanja odbio takve američke planove i detonirao vlastitu nuklearnu bombu 1949. godine. S obzirom da je tim činom nestala američka atomska premoć te da se otkrilo da je Klaus Fuchs, jedan od znanstvenika koji je radio u Los Alamosu, predavao Sovjetima nuklearne tajne, predsjednik Harry Truman odobrio je projekt stvaranja hidrogenske bombe. Oppenheimer se snažno protivio razvoju takvog oružja koje je bilo više od stotinu puta snažnije od bombi bačenih na Japan, no H-bomba je uspješno testirana 1. studenoga 1952. na Pacifiku.
Sljedeće godine, ponajviše zbog protivljenja razvoju hidrogenske bombe, ali i zbog tada nepoželjne lijeve provenijencije koju je iskazivao davnih 1930-ih godina, Oppenheimer je izgubio svoje sigurnosno odobrenje i izbačen je iz Komisije za atomsku energiju. Takav kontroverzni rasplet događaja ponukao je mnoge da stanu u Oppenheimerovu obranu, ali to je bio kraj njegove suradnje s američkom vladom. Devet godina kasnije ipak je simbolički rehabilitiran nakon što mu je američki predsjednik Lyndon B. Johnson dodijelio nagradu „Enrico Fermi“ za doprinos znanosti.
Početkom 1960-ih je sudjelovao u osnivanju Svjetske akademije znanosti i umjetnosti zajedno s brojnim vodećim svjetskim znanstvenicima i akademicima, a ostatak života nastavio se baviti znanstvenim i predavačkim radom. U povijest je ušla i njegova reakcija nakon prvoga uspješnog završetka testa „Trinity“. „Znali smo da svijet više nikada neće biti isti. Nekoliko se ljudi nasmijalo, nekoliko ih je zaplakalo. Većina je šutjela. Tada sam se prisjetio stiha iz drevnog hinduističkog teksta, Bhagavad Gite. Višnu pokušava uvjeriti Princa da odradi svoju dužnost. Kako bi ga prestrašio, preuzima novi oblik s mnogo ruku i kaže: ‘Sada sam postao Smrt, uništavač svjetova.’ Svi smo to mislili, na ovaj ili onaj način,“ kazao je tada Oppenheimer.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u veljači 2018. godine.
