Turbulentno razdoblje Domovinskog rata do danas obilježavaju kontroverze pa iste nisu zaobišle ni interpretaciju prošlosti vezane uz njega. Rat u Bosanskoj Posavini 1992. je, uz vukovarsku bitku, klasičan primjer spomenutih kontroverzi koje se vežu uz neznanstveni pristup interpretaciji prošlosti. Primjere ovakvom pristupu ratu u Bosanskoj Posavini možemo pronaći kod raznih publikacija prilikom čega se pristranim tumačenjima želi prezentirati znatno pojednostavljena slika. Vojni aspekt ove teme, zapostavljen zbog političkog, do danas nije u potpunosti istražen, iako može dati realniju predodžbu ove „epizode“ Domovinskog rata u odnosu na nerealne naknadne konstrukcije.
U zemljopisnom smislu prostor Bosanske Posavine definiran je kao ravničarski pojas BiH u porječju rijeke Save. Proteže se uzduž njezina toka koji je, s bosansko-hercegovačke strane, na zapadu omeđen ušćem Une, a na istoku ušćem Drine u Savu. No od vremena raspada SFRJ i izbijanja rata upotreba pojma Bosanska Posavina gotovo se bez izuzetka koristi za označavanje tek onoga njezina teritorijalno kompaktnog dijela koji je pretežito nastanjen Hrvatima. Konkretno to su bile općine Bosanski Brod, Derventa, Odžak, Modriča, Gradačac, Bosanski Šamac, Orašje i Brčko. Prema ovakvoj koncepciji broj stanovnika Bosanske Posavine bio bi 319.593, od toga su Hrvati činili 133.467 ili 41,76 posto, Muslimani – Bošnjaci 70.907 ili 22,19 posto, Srbi 88.484 ili 27,69 posto, Jugoslaveni 18.145 ili 5,68 posto i ostali 8.590 ili 5,68 posto. Iz uvida u brojčanu nacionalnu zastupljenost i veličine etničkih prostora, uočljivo je da je etnička Posavina imala pretežito hrvatski karakter.

Od 1. svibnja dijelu hrvatskih građana diže se plaća za 17 posto