Pojam rapir pojavljuje se i u engleskom i njemačkom jeziku, gotovo istodobno, sredinom 16. stoljeća, za lagani, dugi šiljati mač s dvije oštrice. Riječ je o pozajmici iz starofrancuskog espee rapiere, koji je prvi put zabilježen 1474. godine.
Podrijetlo rapira ipak je više španjolsko. Naziv je "podrugljiv" opis španjolskog izraza "ropera". Španjolski izraz odnosi se na mač koji se koristi s odjećom (espada ropera), jer je bio modni dodatak odjeći i kao oružje za samoobranu. Njemački rapir iz 16. stoljeća opisan je kao „strano“ oružjem, uvezeno iz Italije, Španjolske ili Francuske.
Rapir je oznaka za oružje koje je slično malom maču. To je oružje koje služi prvenstveno ubadanju. Ima tipičnu dršku i oštricu te je mač s relativno dugom oštricom koji karakterizira kompleksno izrađena drška koja štiti ruku od posjekotina i uboda protivničkog oružja. Oštrica mu je tanka i lagana.
Upotreba teškog oklopa i tada postojećih vrsta hladnog oružja počela je gubiti na važnosti nakon izuma vatrenog oružja. Unatoč tome, mali mačevi i rapiri bili su vrlo pipularni u to vrijeme. Rapiri su se uglavnom koristili u ranoj modernoj Europi tijekom 16. i 17. stoljeća. Karakteristični atribut rapira je tanja (i često duža) oštrica nego u slučaju malog mača. Međutim, pojmovi mali mač i rapir ponekad opisuju isto oružje.
Rapiri su lagani i jednostavni za upotrebu. Stoga su bili popularni među gospodom i civilnim stanovništvom. Rapiri su se koristili u dvobojima, ne u ratu. Često su ih nadopunjavali bodežima. Tada su također proizvedeni posebni setovi (rapir + bodež) s istim načinom ukrašavanja. Rapir je zamijenjen lakšim malim rapirom u 18. stoljeću.
Omogućujući brze reakcije, i s dugim dometom, rapir je bio vrlo prikladan za civilne borbe u 16. i 17. stoljeću. Kako su se mačevi vojnog stila za rezanje i ubadanje dalje razvijali kako bi zadovoljili potrebe na bojnom polju, tako je i rapir nastavio svoj razvoj kako bi zadovoljio potrebe u civilnim obračunima i dekoruma, s vremenom postajući lakša, kraća i manje nezgodna za nošenje. Tada je rapir počeo potiskivati tip mača zvan colichemarde, koji je kasnije zamijenjen malim mačem a on tipom mača zvanim jednostavno épée. Bilo je i primjera nekih „ratnih rapira“ s relativno širokom oštricom postavljeno na dršku tipičnu za rapire tog doba doba. Ovi hibridni mačevi korišteni su u vojsci ili čak na bojnom polju. Mač koji je koristio Gustav II Adolf u Tridesetogodišnjem ratu tipičan je primjer "ratnog rapira".
Rapir je do 1715. godine većim dijelom zamijenjen lakšim malim mačem u većem dijelu Europe, iako se prvi i dalje koristio.
Ilustracija: Prizor uličnih dvoboja iz "Tri mušketira" Alexandrea Dumasa. Maurice Leloir.
Izvor: www.facebook.com/LaurusLeslaeana
