Kada je u pitanju Domovinski rat široj javnosti ostaje većinom nepoznata borba hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini o kojoj je često ovisio vlastiti opstanak na određenom području. Jedna je od sličnih situacija i s borbama za oraško područje u kasno proljeće 1995.
u kojoj je Hrvatsko vijeće obrane (vojska bosansko-hercegovačih Hrvata) porazilo Vojsku Republike Srpske te na taj način obranilo ovu hrvatsku enklavu u Bosanskoj Posavini. Nakon što je VRS 1992. zauzeo veći dio Bosanske Posavine, HVO je uspio obraniti općinu Orašje i dijelove općine Bosanski Šamac. Na spomenutom prodručju obrambena crta bila je duga 18 km, a od Save na sjeveru pa do krajnje južne točke ni 15 km. Svako je naselje gotovo bilo na prvoj crti bojišnice, a jedina veza sa svijetom bio je splav na Savi kod Županje. Na tom prostoru djelovala je Operativna zona „Bosanska Posavina“, koja je u listopadu 1993. preimenovana u Zborno područje „Orašje“. Od kraja 1992. na bojišnici nije bilo većih sukoba, međutim, loša strateška situacija po vojsku bosansko-hercegovačkih Srba dovest će do novoga napada na Orašje.

Od 1. svibnja dijelu hrvatskih građana diže se plaća za 17 posto