Iako zemljopisno relativno maleno područje, jugoistočna Hercegovina predstavljala je izuzetno važan prostor kako velikosrpskom agresoru, tako i hrvatskim obrambenim snagama. Ciljevi agresora, izbijanje u donji tok rijeke Neretve te deblokada srpskih enklava Tasovčića, Prebilovaca i Klepaca s jedne i proboj do mora preko neumskog zaleđa s druge strane, iziskivali su uporabu velikih agresorovih efektiva.
Da se za ostvarenje napadačevih ciljeva nije žalilo ni materijala ni ljudskog truda, govori i uporaba velikih zrakoplovnih snaga.
Hrvatske obrambene snage iako mnogoljudne, jako su patile od nedostatka oruđa i oružja za obranu. Posebno se to ogledalo kod visokosofisticiranih sustava kao što su protuzračni prijenosni raketni sustavi. Visokom motiviranošću, kvalitetnom obukom, dobrom organizacijom i štednjom raspoloživih resursa nastojalo se minimizirati evidentne probleme i nedostatke.
