Mirko Meter, umirovljeni poduzetnik koji danas svoje umirovljeničke dane provodi u Parizu, rođen je 5. veljače 1922. godine u Prološcu kod Imotskoga. Krajem tridesetih godina polazio je Mornaričku strojarsku školu u Kumboru u Boki Kotorskoj, koju zbog početka Drugoga svjetskog rata nije završio: – Kada je počeo Drugi svjetski rat nas su uzeli, otpustili iz mašinske škole mornarice (Mornaričke strojarske škole, op.a.), koju mi nismo završili nego su nas raspršili tamo ovamo, prije samog početka rata. I ja kao mulac, recimo niti 19 godina, meni je palo 86 ljudi na leđa. Zašto? Oni drugi su znali u čemu je stvar, svi su oni pobjegli. A ja ostao recimo kao grade (s činom, op.a.) sam. Onda sam otišao u Split gdje su me htjeli razoružati, ali ja nisam dao i pustili su me s Bogom da idem kući. Tu sam ostao dva mjeseca, a kud ću ići kako bi rekao kao militer, vojnik od karijere. I tu su me pozvali u Zagreb i platili mi sve unazad i dosta unaprijed, nikad nisam imao toliko novaca, i opet me poslali kući. Da, pričekam da se vidi što ćemo, što će sa mnom i ostalima. I poslije toga, dakle negdje u šestom mjesecu su me zvali. Ali sada su Talijani uzeli more. I sad kuda da ideš, na Savu gdje su bile dvije topovnjače. Ali, što će ti to, to je lokva, ne može čitava hrvatska mornarica biti na Savi, s jednom topovnjačom. I nama se pružila prilika da su nama ponudili da idemo tjerati Staljina. Jedna je grupa ljudi otišla prije mene, ja sam bio druga ili treća. Išla je i četvrta, a bilo nas je oko šest stotina, Hrvatska pomorska legija na Crnom moru.

Potres kod Karlovca: “Grmljavina”