Svećenik don Pavao Cmjac bio je profesor filozofije i sociolo­gije na Nadbiskupskoj klasič­noj gimnaziji i Ženskoj općojgimnaziji u Zagrebu. Uz to, pasto­ralno još vodi crkvu Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevci. Duži niz godina bavio se istraživanjem sred­njovjekovne povijesti ramskog kra­ja iz kojega je rodom, ali i razdoblja Drugoga svjetskog rata, Na to su ga potaknuli obiteljski razlozi. Naime, njegov je otac Stipan poginuo u Dru­gome svjetskom ratu, a dugo vreme­na Pavo nije znao ni gdje ni kako. Nje­gov ujak Ivo Papak sa šest je godina otišao s djecom iz Rame na prehra­nu u Zagreb, nije se vratio, nestao je. Kako se Pavo počeo zanimati za sud­binu ove dvojice ljudi, postupno su se počele povezivati i sudbine mno­gih drugih ljudi iz tog vremena, koje su bile tragične, možda još traggni­je! Kada je krenuo u osnovnu školu i potom u realnu gimnaziju, prolazio je pokraj gomila i stećaka o kojima je od starijih čuo mnoge legende, a pitao se: odakle potječu te legende i što iza njih stoji?! Njegovo obrazova­nje iz teologije, filozofije i sociologije dalo mu je dobro polazište za takvo povijesno istraživanje. Službena po­vijest, ili recimo akademska povijest, mnoge te događaje i ljudske sudbi­ne zaobilazi, nerna vremena za njih, ali ipak one su dio nas i našeg živo­ta. Stoga se don Pavo često u svom istraživanju koristio usmenom pri­poviješću od očevidaca i ljudi koji su preživjeli neki težak, nemio, uzbud­Ijiv ili značajan povijesni dogadaj. To je ona prava povijest, stvarna, kroz ljude i preko ljudi. Jedino tako može se steči uvid u ljudske sudbine, nji­hove strahove, strepnje, ali i nade. To je način gradnje i upotpunjenja slike jednog događaja, jedne zbiljnosti, ali i kraja u kojem je čovjek ponikao ili se životnim putem zatekao.

Ramu tako ponekad opisuju kao zatvoren, gorštački kraj koji sadr­ži vrlo malo povijesnih ostataka i ima škrtu povijesno-kultumu baštinu. Konfiguracija tla i zemljopi­sni položaj Rame okružen lancima visokib planina govori da je Rama doista zemljopisno zatvoren, teško pristupačan kraj. Ipak, pojedini po­vjesničari, pisci i istraživači smatraju kako Rama nije takva u svojoj proš­losti i kultumo-povijesnoj baštini. Primjerice, osvajači iz Pešte, Carigra­da i Beča željeli su njome zagospo­dariti i zato se u njihovim arhivima kriju mnoge spoznaje o Rami, zajed­no s njezinim okruženjem. Pojam kralj Rame — rex Ramae još odzvanja u vremenu. Crnjac je jedan od onih koji smatraju kako je Rama u svojoj zemlji i svome tiu veliki arhiv, stolje­ćima neistražen, a nosi u sebi mno­ge skrivene spoznaje! Koliko samo postoji naziva s imenom „gradina", što znači utvrda, tvrdava, a koji još nisu istraženi. U Domovinskom ratu 1993. - 1994. prilikom kopanja ro­vova otkrivena je tako Gradina nad Gracom, na granici Ljubinaca i Uz­dola, a u čijim se njivama na svakom koraku mogu naći krhotine glinenih lonaca i ćupova.

S druge strane, don Pavino istraži­vanje sudbine ramske djece koja su nesretne 1942. iz rodnog kraja odve­dena u Zagreb na prehranu i zbrinja­vanje poslije četničko-partizanskih napada, dovelo je do vrlo zanimljivih rezultata. To istraživanje traje duže vrijeme. Kada je pošao u gimnazi­ju, njegova baka Ruža uvijek ga pita­Ia: „Jesi li Pavo čuo išta o mome Ivi? Je li u tvojim knjigama išta o njemu piše?". Naime, njezin najmladi sin lvo, Pavin ujak, otišao je sa šest go­dina na prehranu u Zagreb. Stariji brat Ilija vratio se kao i mnogi drugi. On se medutim izgubio, jednostav­no nestao. Taj upit bake Ruže pota­kao je Pavu da se počne zanimati za sudbinu ovoga nestalog djeteta. Ar­hivi u Zagrebu o slučaju nestale dje­ce nisu bili dostupni, jer su ranija tra­ženja preko Crvenog križa bila uvijek negativna. Tek poslije demokratskih promjena 1992. pronašao je u Hrvat­skome državnom arhivu (HDA) neke kartice s imeninna djece iz Rame. Traganje za sudbinom njegova ujaka Ive povezala ga je sa sudbinama sto­tine druge djece koje nije mogao za­obići. Trebalo je čekati još dobrih 15 godina kako bi bila dostupna Karto­teka djece u HDA. I tada je prije če­tiri godine prelistao cijelu kartoteku od 56 kutija s 28.000 kartica u koji­ma je našao 680 imena i prezimena...

Nastavak feljtona čitajte sutra, u utorak 29. rujna na stranicama Vojne povijesti.

Pojavili su se krivotvoreni euri, evo kako ih možete prepoznati