DRUGI SVJETSKI RAT

Cichociemni – poljske specijalne snage koje službeno nisu postojale

Cichociemni
Foto: Wikimedia Commons
1/4
12.05.2014.
u 11:58

Obojica su bili fascinirani „Fallschirmjagerima“, tj. Luftwaffinim padobrancima za koje su obojica mislili da su budućnost ratovanja. Promatrajući njihov stil borbe i način obuke stvorili su plan za osnutak poljske verzije padobranaca koji bi, za razliku od njemačkih, imali zadaću skakati pojedinačno, a ne u grupnim desantima.

„Cichociemni“ je izraz nastao u Poljskoj u vrijeme Drugoga svjetskog rata koji se odnosio na njihove specijalne snage koje službeno nisu postajale (na poljskom: Cichociemni Spadochroniarze Armii Krajowej, ili skraćeno Cichociemni, što znači „tihi i nevidljivi“). Radi se o elitnim specijalnim snagama, padobrancima, koji su nastali pod okriljem Poljske vojske u egzilu koja se nalazila u Velikoj Britaniji u doba okupacije Poljske.

Poljska je napadnuta 1. rujna 1939. od strane Trećeg Reicha te je pala u svega nekoliko dana. No njezina se vojska dijelom predala, a dijelom pobjegla u još slobodnu Europu, tj. u Francusku, zatim i u Veliku Britaniju. Dana 30. prosinca 1939. satnik Jan Gorski, časnik Poljske vojske koji je uspio prebjeći u Francusku, sastavio je plan koji predlaže nastanak nove jedinice za posebne potrebe, koja će imati veze sa ZWZ-om (Związek Walki Zbrojnej), tj. pokretom otpora u okupiranoj Poljskoj. Njegov je plan odbačen kao riskantan nekoliko puta te se konačno našao na stolu generala Zajeca, zapovjednika zračnih snaga, koji je rekao da je plan veoma dobar, ali da sama Poljska vojska nema mogućnosti transporta ili obuke tih specijalaca. Gorskom se pridružio Maciej Kalenkiewicz, poljski časnik i inženjer koji je kasnije postao jedan od zapovjednika u operaciji „Oluja“ (Tempest), a bio je i u zapovjedništvu u operaciji „Ostra Brama“. Zapovjedajući 39. Domaćom vojskom, ubio ga je NKVD 21. kolovoza 1944. prilikom bitke za Surkonty.

Gorski i Kalenkiewicz dobili su dovoljno dobar poticaj za daljnje osnivanje specijalaca. Poslije pada Francuske bježe u Veliku Britaniju i tamo se pridružuju Poljskoj vojsci u egzilu. Obojica su bili fascinirani „Fallschirmjagerima“, tj. Luftwaffinim padobrancima za koje su obojica mislili da su budućnost ratovanja. Promatrajući njihov stil borbe i način obuke stvorili su plan za osnutak poljske verzije padobranaca koji bi, za razliku od njemačkih, imali zadaću skakati pojedinačno, a ne u grupnim desantima. Ti vojnici imali bi zadatak stvoriti temelje za ustanak u okupiranoj Poljskoj.

Plan im nije odobren do 20. rujna 1940., kada glavni zapovjednik Poljske vojske general Wladyslaw Sikorski naređuje osnutak Sekcije III koja ima zadatak planiranje tajnih misija u okupiranoj Poljskoj.

Samo porijeklo imena „Cichociemni“ nije poznato niti pravo značenje istoga. Ime se vjerojatno povezuje s grubim prijevodom „tihi i nevidljivi“ koji je više sinonim nego prijevod, a označava vojnike koji su se dragovoljno javljali za neke specijalne zadatke ili pak za vojnike koji su kao duhovi ulazili iza neprijateljskih linija.

„Cichociemni“ su imali centar za obuku u Škotskoj, koji je svojedobno bio jedan od najmodernijih te vrste u svijetu. Godine 1944., oslobođenjem dijelova Italije, u Brindisiju se osniva novi centar zbog blizine Poljskoj i sigurnije rute leta.

Inicijalno se ime koristilo samo među vojnicima, a onda u rujnu 1941. ime ulazi u sve pravne dokumente i tako službeno nastaju „Cichociemniji“.

Odmah nakon osnutka Sekcije III počeli su stizati dragovoljci. Selekcija je bila veoma jaka: samo mladići, odlične snage i kondicije, jakog duha i uma te veoma dobro motivirani domoljubi dobili su šansu okušati se u obuci koja ih je dalje desetkovala. Tako je od 2.413 kandidata prošlo obuku njih 605, a samo 579 kandidata moglo se kvalificirati za misije, što ne znači da će ih dobiti. Kvalifikaciju za misije dobili su svi koji su prošli obuku, ali pravo prvenstva imali su oni s boljim prosjekom tijekom čitave obuke.

Među kandidatima su bili jedan general, 112 stožernih časnika, 894 časnika, 592 dočasnika, 771 vojnik, 15 žena i 28 članova vlade u egzilu.

Plan obuke sastavili su generalska sekcija IV i Britanska služba za posebne misije (SOE) te se sastojala od pet tečajeva: tjelesno-kondicijski, psihološko-tehnički, padobranski tečaj, tečaj za specijalno ratovanje te završni tečaj i ocjenjivanje. Tijekom tečaja kandidati su se upoznavali s naoružanjem i rukovanjem, rukovođenjem i izvršavanjem, ispitivanjem, topografijom i zemljopisom, kriptografijom, krivotvorenjem kao i jezicima. Isto tako prošli su obuku ju-jitsua, kamuflaže, pucanja i navođenja. Zadnji dio obuke bio je najteži, gdje su kandidati u zamišljenom scenariju morali izmisliti novi identitet koji su časnici testirali kod ispitivanja, batina do lažnih strijeljanja, ne bi li uspjeli dovesti kandidate do sloma. Svi kandidati koji su prošli obuku dali su prisegu Domaćoj vojsci u Poljskoj.

Prva operacija zbila se 16. veljače 1941. te su tijekom rata izvršene 483 misije u kojima su izgubljena 68 zrakoplova. Uz same vojnike, u Poljsku je dopremljeno 630 tona vojne opreme, tako i novca, od čega: 40,869.800 zlota, 26,299.375 dolara, 1.755 funti u zlatnicima te 3,578.000 maraka.

Do 27. prosinca 1944. godine 316 vojnika i 28 političara ubačeni su u Poljsku, a 17 vojnika ubačeno je u Albaniju, Francusku, Grčku, Italiju, NDH i Srbiju. Nepoznat broj vojnika ubačen je od strane SOE u Francusku gdje su organizirali pokret otpora u poljskim zajednicama koje su brojale oko pola milijuna ljudi.

Iako su Poljaci bili vezani uz SOE, uglavnom su djelovali zasebno i tako planirali misije. Stvarni identitet vojnika bio je poznat malom broju časnika u poljskom SOE-u. Vojnici koji su ubačeni bili su raznih činova, struka, rodova kao i godina koje su se kretale od 20 do 54, a svaki vojnik prilikom skoka u okupirani teritorij dobio bi čin više.

„Cichociemni“ su ulaskom u Poljsku odgovarali ZWZ-u i Domaćoj vojsci te su mnogi bili dodjeljivani posebnim ograncima kao Wacharzu, Zwiazek Odwetu, a neki su i postali važni časnici Domaće vojske te sudjelovali i organizirali operaciju „Oluja“ (Tempset), ustanak u Wilnu, Lwowu i Varšavi.

Diljem okupirane Europe „Cichociemniji“ su imali razne zadaće, od obavještajnih zadaća, radio operaterstva, pilotiranja do obuke civila za partizansko djelovanje.

Gubitaka je bilo mnogo s obzirom na njihov broj. Od 344 vojnika u Poljskoj, 112 je ubijeno: 84 u borbi, 10 samoubojstvo u zatočeništvu, 10 su ih ubili komunisti, devetorica su ubijeni u avionima, a od 91 pripadnika koji je sudjelovali u ustanku u Varšavi 1944. njih 18 je ubijeno.

Nakon rata i ponovne komunističke okupacije i diktature, „Cichociemniji“ su proglašeni opasnima za režim zbog svog domoljublja, hrabrosti i vještina te je njihovo djelovanje kao i spomen zabranjeno. No ostali su sjećanje i zahvala. Nakon pada „Željezne zavjese“ i sloma komunizma Poljska opet slavi svoje junake koji su postavili temelje današnjim specijalnim snagama u Poljskoj koje u spomen nose njihovo ime, slogan i amblem.

IZVORI:

http://polishscottishheritage.co.uk/?heritage_item=cichociemni-polish-james-bonds-in-scotland

http://pl.wikipedia.org/wiki/Cichociemni

http://polishgreatness.blogspot.com/2011/12/secret-polish-forces-of-ww2-silent-and.html

http://www.warsawuprising.com/paper/krzyzanowski3.htm

http://articles.baltimoresun.com/2011-06-04/news/bs-md-ob-stanislaw-mostwin-20110603_1_couriers-polish-government-freedom-fighter

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije