U agresiji Srbije i Crne Gore 1991. na Hrvatsku velikosrpski političari u provedbi svojih osvajačkih planova oslanjali su se na JNA, a posebno na njezinu veliku vojnu tehniku, ponajprije na oklopne snage koje su brojile oko 2800 tenkova i 1400 oklopnih vozila i transportera. Među tenkovima kojima je JNA raspolagao bili su: 420 M84, 90 T72, 1600 T54/T55, 30 PT76, 500 T34 i M47 Patton. U početku sukoba hrvatska policija i Zbor narodne garde (ZNG) nisu imali oklopne postrojbe, imali su možda desetak oklopnih transportera MUPa, a od protuoklopnih sredstava imali su samo nekoliko stotina jednokratnih ili višekratni pješačkih protuoklopnih bacača za blisku borbu.
Stalnoj demonstraciji sile oklopnomehaniziranih postrojbi JNA po Hrvatskoj u prvoj polovini 1991. cilj je bio pokazati svu njezinu snagu te zaštititi velikosrpske pobunjenike od djelovanja MUPa i ZNG. U takvu su ozračju 8. srpnja 1991., nakon cjelodnevnih provokacija pucnjavom iz streljačkog naoružanja sa srpske strane obale, preko mosta na Dunavu pokraj Iloka krenula četiri tenka T55 JNA. Nakon prelaska mosta tenkovi su namjerno pregazili policijsko vozilo na kontrolnoj točki, pritom je poginuo jedan hrvatski policajac, a trojica su ranjena.
Kada su vidjeli što se događa, pripadnici 3. bojne 1. brigade ZNGa Zoltan Hadrava i njegov pomoćnik Marijan Knežević propustili su prva tri tenka, a četvrti je uništio Zoltan ručnim raketnim bacačem RPG7. Kad su vidjele što se dogodilo, posade preostala tri tenka izašle su iz tenkova i pobjegle ostavivši za sobom prvi uništeni neprijateljski tenk u Domovinskom ratu te tri nedirnuta.
