Kako je njemački Wehrmacht uspio poraziti kombiniranu vojsku Francuske i Britanije 1940. godine, ako uzmemo u obzir da je francuska vojska bila jača u nekoliko aspekata?

Brzi poraz dogodio se zbog francuskog pokušaja da postavi obranu kao u Prvome svjetskom ratu, dok je Njemačka implementirala modernu doktrinu mobilnog napada iz svih smjerova, piše WHO. Do raspada francuskih oružanih snaga 1940. godine, Francuzi su, uz Nijemce, bili poznati u Europi kao jedna od dvije vojno najjače zemlje. Ugovorom u Versaillesu koji je nametnut Berlinu prvih deset godina nakon rata, Njemačka nije smjela imati više od stotinu tisuća vojnika, stotinu zrakoplova za civilne potrebe te apsolutno ni jedno oklopljeno vozilo.

Za razliku od njih, Francuska je ponovno izgradila i ojačala svoju kopnenu vojsku te 1930-ih godina započela modernizaciju. Postrojbe su sve više dobivale motoriziraniju potporu umjesto konjice te su se počele osnivati oklopljene postrojbe. Kako bi još jednom zaustavili njemačku invaziju na francuski teritorij, Pariz je stvorio vojnu doktrinu koja se temeljila na obrani. Prema navedenoj doktrini, prvo se trebalo oslabiti neprijatelja i njegov napad te krenuti u protunapad.

Zbog takve doktrine i filozofije, uskoro je izgrađena linija Maginot - kompleks bunkera i utvrđenih položaja na zapadnoj granici s Njemačkom. Stariji časnici Visokog francuskog zapovjedništva bili su uvjereni da će njihove ideje i obrambene pripreme imati pozitivan ishod nakon svakog njemačkog napada, a general Charles Huntziger, zapovjednik 2. francuske vojske, bio je veliki zagovornik takve strategije.

Manje od dva mjeseca prije iznenadne njemačke invazije, član parlamentarnog vojnog odbora Pierre-Charles Taittinger poveo je grupu ljudi kako bi provjerili jačinu obrambenih položaja u Sedanu. Zapovjednik vojske u navedenom okrugu bio je Huntziger.

Taittinger je odmah prenio da se previše fokusira na ardensku šumu i rijeku Meuse kako bi se zaštitio Sedan. Izjavio je da je previše važnosti okrenuto prema prirodnim obrambenim položajima te da su navedeni obrambeni položaji postavljeni prejednostavno. General Huntziger ignorirao je Taittingerova upozorenja te je izjavio šefu stožera da se Nijemci previše boje napasti. Dana 9. svibnja, dan prije invazije, Huntziger je izjavio da Nijemci samo izvode vojne vježbe te da se boje napasti 27 belgijskih divizija.

Prije svibnja 1940. godine, kombinirana britanska i francuska vojska posjedovala je oko tisuću tenkova više od Nijemaca. Francuski su tenkovi bili jače oklopljeni te su imali snažne topove. Francuska je također bila svjetski lider u proizvodnji topništva te je i u tom dijelu imala prednost nad Nijemcima.

Francuzi su pokušali brzo prebaciti velik broj pješačkih divizija u Belgiju kako bi zaustavili Wehrmacht što prije. Vjerovali su kako brdski i šumski predjeli Ardena nisu prohodni te da Nijemci tamo ne mogu proći svojim oklopnim snagama. Vjerovali su i da mali dio lako naoružanih postrojbi može braniti liniju Maginot. Nijemci su odluči reagirati suprotno od načina na koji su Francuzi to zamišljali.

Njemačka je poslala veliki broj oklopno-mehaniziranih divizija prema Belgiji i Nizozemskoj nadajući se da će francusko-britanske obavještajne službe u napad povjerovati te da će uvjeriti svoje vlade da će se sukob odigrati na sjeveru.

U međuvremenu je glavni njemački napad krenuo južnije, u Ardenima, s većinom njemačkih oklopljenih postrojbi. Glavni cilj bio je prelazak rijeke Meuse kod Sedana, odmah nakon prelaska granice. Potpukovnik Hermann Balck, koji je kasnije postao jedan od najcjenjenijih njemačkih zapovjednika, vodio je napad.

Ubrzo je prešao rijeku, a prelazak je izravan rezultat sustavne pripreme, uvježbavanja, brutalnog i hrabrog vodstva koje motivira vojnike kako bi ispunili zadatke izvan svojih dosega. Njemačka je u šest tjedana porazila vjerojatno najjaču zemlju svijeta.

>>Započela brutalna bitka za Verdun

>>Zašto je Napoleonova vojska bila možda najbolja svih vremena?

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora