Vojske Napoleona Bonapartea bile su možda najuspješnije svih vremena. Postavlja se pitanje - zašto je to bilo tako? WHO donosi popis ključnih čimbenika uspjeha francuske vojske.
Posveta ciljevima
Ljudi koji su pratili Napoleona bili su itekako posvećeni njegovim ciljevima. Francuskom se revolucijom pojačao patriotizam u Francuskoj te su ljudi osjetili revoluciju kao svoj zadatak da prikažu dobre strane revolucije i ostatku Europe. Oni koji nisu bili lojalni i posvećeni Francuskoj i revolucijskim ciljevima, bili su lojalni Napoleonu. Zapovjednik s Korzike je donosio pobjede svojim postrojbama te je pokazivao brigu za njihove živote. Tako je postao popularan i omiljen među njima. Njegova su promidžba i novine itekako pomogle u tome. Ljudi su se žestoko i ustrajno borili za Napoleona.
Radna snaga (ljudstvo)
Francuska se trebala obraniti od ostatka Europe. Revolucionarna vlada je uvela vojnu obvezu po prvi puta u modernoj vojnoj povijesti. Zbog toga je Napoleon profitirao kao general, prvi konzul te kasnije i kao francuski car. Imao je na raspolaganju velik broj vojnika te mogućnosti da ih brzo pozove i dovede u rat i na bojište.
Napoleon
Uloga Napoleona se nikada ne bi trebala zaboraviti. Njegovo vojno znanje, dar za taktičke manevre, karizma te brzo razmišljanje bilo je od izuzetne važnosti za uspjeh. I kada je njegov pristup ratovanju bio manje fleksibilan, i dalje je bio jedan od najboljih zapovjednika u Europi.
Vodstvo
Napoleon nije bio jedini visokokvalitetni zapovjednik u francuskim vojskama. Daleko od toga. Stvorio je jezgru hrabrih i vještih vođa, a pogotovo njegovih maršala koji su pomogli voditi njegove ljude prema pobjedi. Nitko nije bio darovit kao on, ali su svi bili odlični vođe.
Stručnost
Jedan od glavnih čimbenika uspješnosti francuske vojske je bila visoka razina stručnosti. Prije revolucije, vojno zapovjedništvo bilo je u rukama tradicionalne aristokracije. Promocija i rast kroz činove više su bili vezani po rođenju nego stručnosti. Nakon revolucije, promocija kroz vojne činove dodjeljivana je po zaslugama. Stručni ljudi iz srednjeg sloja stanovništva mogli su postati zapovjednici. Napoleon je izvlačio najbolje ljude s obje strane - iskusni aristokratski časnici te daroviti ljudi koji su se uspeli iz skromnih početaka.
Vojna organizacija
Vojska je ponovno organizirana uz novu strukturu potpore. Ministarstvo rata je 1802. godine podijeljeno u Ministarstvo rata te Ministarstvo administracije. Novi je odjel bio fokusiran na to kako će vojska biti opskrbljena i osigurana potrebnim zalihama. Pod vodstvom učinkovitih ljudi i stručnjaka, nova su ministarstva postala itekako učinkovita. Nova su ministarstva dobila i novo osoblje kako bi se što učinkovitije vodila vojska te im je broj rastao od 500 do 1 500 zaposlenika u desetak godina.
Divizijske formacije
Reorganizacija vojske u divizije, iako manje glamurozna od taktičkih promjena te hrabrosti na ratištu, bila je jedna od glavnih faktora francuskog uspjeha. Stvaranjem formacija u vojsci koje bi bile samodovoljne, Francuzi su ostvarili dodatnu fleksibilnost u svojim vojnim manevrima. Napoleon je često vodio svoje vojske u korpusima, pod vodstvom maršala, umjesto velikog broja vojnika u jednoj koloni. Tako su se mogli lakše izvoditi vojni ciljevi.
Strani vojnici
Nisu svi vojnici u vojskama revolucionarne Francuske bili Francuzi. Kako se carstvo širilo, ljudi iz svih dijelova Europe su se pridruživali Napoleonovim snagama. Vojska koja je marširala na Rusiju 1812. godine je uistinu bila međunarodna. Neki vojnici Imperijalne garde su također bili izvan granica stare Francuske. Tako je Napoleon dobivao pristup velikom broju stručnjaka iz ostalih zemalja.
Vojna industrija
Francuska vojna industrija je rasla velikom brzinom kako bi ostvarila sve potrebe vojske. Na početku Napoleonovog uspjeha, Francuzi su proizvodili 125 000 oružja godišnje, i to većinu ručnim načinom rada. Rastom vojske rasle su i potrebe. Ciljevi Gaspard Mongea kao šefa proizvodnje topova 1793. godine itekako je doprinijela postrevolucionarnom dobu. Pretvarao je crkve koje su bile osvojene u tvornice koje su proizvodile topove. Topljen je i bakar iz crkvenih zvona kako bi se proizvodili topovi. Monge je stvorio također i napredan postupak lijevanja. Do 1815. godine, francuska je vojna industrija proizvodila četiri milijuna oružja godišnje, 32 puta više nego na početku ratova.
Duboke linije
Nakon revolucije, francuske su vojske prihvatile reformu koju je započeo stari režim, ali ona nikada do kraja nije bila usvojena - reformu prebacivanja pješačkih taktika prema dubokim linijama. Postojala je vrlo snažna debata u francuskim vojnim krugovima o tradicionalnoj tankoj liniji pješaštva te novoj "dubokoj liniji". Duboka je linija omogućavala vojnim formacijama da probiju neprijateljske linije te se brzo transformiraju u četvrtaste formacije. To je dovelo do prednosti na ratištu. Uz velik broj vojnika podignut vojnom obvezom, vojne formacije nisu trebale toliko uvježbavanja i iskustva da izvode različite vojne manevre.
Topništvo
Zbog Napoleonove pozadine i iskustva u topništvu, nije bilo iznenađenje da je baš zato francuska vojska bila izvrsna. Masovnim topničkim bombardiranjem vojska je uspjela razbiti neprijateljske linije prije napada. Francuska je vojska također razvila vrlo širok spektar poljskih topova u različitim veličinama. Međutim, njihovi su neprijatelji često koristiti fiksne topničke položaje postavljene iza glavnih linija. Vojske su Napoleona imale ljudstvo, stručnost, resurse, tehnologiju i iznad svega - organizaciju kako bi porazili sve vojske. Uz vodstvo vjerojatno najvećeg i najboljeg zapovjednika svih vremena, dolazili su do pobjede.
Izvori: Geoffrey Ellis (1991), The Napoleonic Empire.
Alan Forrest (2011), Napoleon.
Robert Harvey (2006), The War of Wars: The Epic Struggle Between Britain and France: 1789-1815.
Matthew D. Zarzeczny (2013), Meteors that Enlighten the Earth: Napoleon and the Cult of Great Men.
