Oktavijanova pobjeda nad Antonijem u Bitci kod Akcija (31. pr. Kr.) prekinula je gotovo dvodesetljetne neprestane unutarnje sukobe, ali ta velika vojna pobjeda nije dovela gotovo ni do kakva prekida rimskih vojnih aktivnosti. Kao novi civilni nadzornik Rima »princeps« August (riječ je o Oktavijanovu nadimku koji dolazi od latinskog pridjeva »augustus« ‘uzvišeni’, a Oktavijanu ga je 27. pr. Kr. dodijelio Senat na prijedlog Munacija Planka te mnogi povjesničari taj događaj smatraju krajem Rimske Republike i početkom Rimskog Carstva) ponosno je proglasio da je u tri navrata zatvorio vrata Janusova hrama. Riječ je naime o potezu koji je tradicionalno označavao prekid svih neprijateljstava. Usto princeps August istodobno je nadgledao i organizirao jednu iznimno važnu vojnu kampanju, nakon koje je uslijedilo veliko teritorijalno proširenje rimske države. Ta osvajanja nadaleko su premašivala ona Julija Cezara – August je bio unuk Cezarove sestre Julije – a Augustova vojna postignuća bila su javno prezentirana rimskom narodu uz velik ponos postavljanjem brojnih kipova i izgradnjom hramova koji su krasili novosagrađeni Augustov forum. Spomenuta kontrastna propaganda oslikava sukobljene zahtjeve rimskih vođa. S jedne strane postojala je želja za mirom i stabilnošću koji su trebali ići u korist građana, osobito bogatijih klasa i onih u središnjim provincijama. S druge strane postojala su očekivanja o novim vojničkim uspjesima i podvizima, jednim dijelom temeljenima na povijesnoj tradiciji, a drugim dijelom na zahtjevima postojanja moćne vojničke mašinerije koja nije mogla beskonačno ostati nedjelatna. August je stoga započeo imperijalnu politiku koja će se njegovati sljedećih 200 godina.
Kada je Rimsko Carstvo dostiglo svoj najveći teritorijalni opseg pod carem Trajanom (98–117), ono se prostiralo od škotske granice i Španjolske na zapadu, sve do Mezopotamije i Armenije na istoku, te je uključivalo priobalna područja sjeverne Afrike s čitavim mediteranskim svijetom pod svojim autoritetom. Dok je jedna od posljedica takve ekspanzije bilo povećanje bogatstva mnogih rimskih građana, carevi su se također morali suočiti s različitim unutarnjim prijetnjama jer su neprestano bili prisiljeni biti na oprezu zbog opasnosti ustanka u provincijama i prisutnosti bandi na rubnim područjima Carstva. Bande su bivale ohrabrenima u trenucima bilo kakva gubitka službenog autoriteta ili smanjenja njegove budnosti pri provođenju svoje – ponekad uistinu krvave – politike...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. srpnja na svim kioscima!
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. srpnja na svim kioscima!...evo sad cu, samo sto nisam, ahahaaa pored ovolikog internet trebam kupovat neku "historiju" sto je google translate 90%.