U knjižnici Muzeja vojne i ratne povijesti nalazi se na desetak stripova koji obrađuju teme iz vojne i ratne povijesti. Rijetki su oni koji svoje djetinjstvo nisu proveli uz dobar strip, od kojih je velik broj tih strip-junaka bio stvar fikcije. Neki su stripovi bili inspirirani stvarnim događajima, a nama su naravno najzanimljiviji oni iz hrvatske ratne povijesti.
Kako bismo čitateljima Vojne povijesti što bolje približili strip, koji se naziva i deveta umjetnost, za pomoć smo se obratili našim suradnicima kojima je ova tema puno bliža nego nama. Jedan od njih je i Ivica Androšević iz Novske, hrvatski branitelj, kolekcionar i
strastveni ljubitelj stripa, koji o ovoj temi kaže sljedeće: „Strip (comic strip: komična vrpca, tj. strip), slijed crteža što obično prikazuje neku priču, najčešće popraćen tekstom u oblačićima na crtežima, a katkad u podnaslovima ispod crteža u kvadratu.“ Prvi stripovi (pasice) pojavili su se u engleskim tjednim novinama 1880-ih godina. Takve su pasice postale redovite u novinama u SAD-u tijekom 1890-ih godina. Tijekom svoje povijesti strip je u svijetu razvio tri velike tradicije u tržišnome i umjetničkome pogledu: angloamerička
(u SAD-u i Velikoj Britaniji), europska (posebno se ističe francusko-belgijska tradicija, tzv. „bande dessinée“ i Bonelli) te japanska tradicija (tzv. „manga“).
Za naše prostore posebno je bitan europski strip Bonelli („Tex“, „Zagor“, „Mark“, „Blek“, „Mali rendžer“, „Miki“...) i talijanski „Alan Ford“ s vrhunskim prijevodom Nenada Brixija te francusko-belgijska škola („Asterix“, „Lucky Luke“, „Spirou“, „Gaston“, „Riđobradi“,
„Blueberry“...). Strip se u Hrvatskoj kao umjetnički i komercijalni medij razvio dosta rano, potkraj 19. i početkom 20. stoljeća.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 9. siječnja 2019.
