IZ NOVOG BROJA

"Velimire i Ivane, vukovarski sokolovi, nismo vas zaboravili"

Večenji.hr
24.12.2018.
u 08:10

Đerek i Poljak živjeli su u Zagrebu. Nikada se nisu sreli, obojica su dragovoljno došla u Vukovar braniti Hrvatsku. Neprijatelj nikada nije saznao za pogibije Sokolova ni da su dvojica branitelja nosila isti nadimak.

Velimir Đerek, najmlađe dijete Zorke (rođene Tomasović) i Ante Đereka iz Vinjana Gornjih, rođen je 14. kolovoza 1965. u Imotskome. Vrlo rano, prije sedme godine i polaska u školu, Velimir i njegove dvije starije sestre Senka i Rajka ostaju bez oca pa brižna majka Zorka sama nastavlja skrb o njima.

Osnovnu školu Stjepana Radića do četvrtoga razreda pohađao je u područnoj školi u Vinjanima Gornjim, a više razrede osnovne škole završio je u matičnoj školi u Imotskome. Djetinjstvo i mladost Velimir je proveo u Vinjanima Gornjim pa je ipak, prije završene srednje škole,  odlučio otići u Zagreb i tamo nastaviti živjeti i raditi. Vele, kako su ga od milja zvali njegovi najbliži, sam se probijao kroz život, usput upijajući i učeći, te je početak rata dočekao na poslu recepcionara u hotelu „Esplanada“ u Zagrebu.

Oni koji su ga poznavali sjetit će se s ljubavlju dobroga imotskog djeteta Velimira Đereka, uvijek nasmijanoga, spremnoga na šalu i pjesmu, njegova imitiranja Mladena Delića pri prijenosu utakmica koje i danas pamte, a posebno nježnosti i poštovanja prema starijim osobama.  Kada je u lipnju 1991. godine posljednji put bio u Imotskome sestri Senki dao je naslutiti kako se sprema otići nekamo i da određeno vrijeme neće biti u Zagrebu te da to ne govori majci. Ipak, kada je toga 11. lipnja 1991. u 11:30 sjeo u autobus Imotski – Zagreb, majka Zorka upitala je kćer Senku: „Jesi li vidjela kako se tamo okrenuo prema kući i kako je sve razgledao kao da se nikada neće vratiti? Imam ružan predosjećaj…“, majčino se srce nije dalo prevariti. 

U rujnu se ponovo javio Senki telefonom, dao joj je broj Kluba Vukovaraca u Zagrebu gdje se može informirati o njemu te rekao kako odlazi u Vukovar. Na sestrine molbe i suze da ne ide, upite vidi li što se u Vukovaru događa, tvrdoglavo je odgovorio: „Osjećam da se Hrvatska brani u Vukovaru i idem u Vukovar. Nikomu ne smiješ reći, a materi laži.“  Velimir Đerek uspio se sestri dvaput javiti iz Vukovara. Drugi put nazvao je 12. listopada 1991. oko 13 sati.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2018.    

Komentara 1

AI
AimeeDa
10:48 29.12.2018.

Donosim 89 dolara na sat radeći od kuće. Bio sam šokiran kad mi je susjed rekao da je u prosjeku 95 dolara, ali vidim kako sada radi. Osjećam toliko slobode sada da sam svoj šef. učini to++++>>>>>> www.WebJob33.Com

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije