Kad smo u travnju 2011. godine pokrenuli VP – magazin za vojnu povijest, bilo je puno pitanja zašto uopće takav časopis, kome treba, tko će to čitati, zašto baš vojna povijest, a bilo je i dosta sumnjičavih, da časopis neće biti dugoga vijeka. Unatoč svim krizama, časopis je s ovim brojem doživio 10 godina izlaženja! Doista respektabilna obljetnica. Naravno da je na početku bilo puno pitanja jer u Hrvatskoj takvog tipa časopisa baš i nije bilo, i to časopisa koji prodire u sve teme, u sva područja, nema tabua, ali nema ni ideoloških navijanja.
U svijetu već desetljećima izlaze različiti časopisi koji obrađuju teme iz vojne povijesti, a u Hrvatskoj je tek VP debelo ušao u to područje. Kako to biva, pratili su nas i napadi, jer se ideološki zadrtim pojedincima nikako nije svidjelo što obrađujemo teme koje bi oni obradili samo kako njima ideološki odgovara, ili ih ne bi smjeli uopće dirati. To je matrica iz komunističke Jugoslavije, kad je samo partija imala šaku na povijesti, a Beograd posebno na vojnoj povijesti. U ovih 10 godina u časopisu je objavljeno toliko tekstova da u nizu od deset godina i u deset svezaka to izgleda doista impresivno.
Ovih prvih deset godina svakako trebamo zahvaliti našim autorima koji godinama pišu i objavljuju svoje radove, ali dakako i svima vama koji časopis godinama kupujete i čitate. U časopisu je svih ovih godina objavljeno mnoštvo članaka koji su otvorili posve nove teme, nova područja, i članci koji bez premca mogu biti izvorni znanstveni radovi. Na tome sam jako ponosan, i to daje posebnu jačinu časopisu. Tako u ovome broju kolega Filip Katanić iznosi puno nepoznatih podataka o Hrvatima koji su se borili u postrojbama austrougarske vojske u Galiciji 1914. godine, o čemu je puno opširnije pisao u svojoj nedavno objavljenoj impresivnoj i ekskluzivnoj knjizi “Galicija 1914.” Osim Svetozara Borojevića u ovoj bitki istaknuli su se i hrvatski generali Pavao Puhallo von Brlog, Anton Lipošćak, Stjepan Ljubičić, Georg Edler von Miščević, Viktor Simon Njegovan, mlađi brat poznatijega admirala Maksimilijana Njegovana, Ivan Nikić. O Borojeviću danas postoji i knjiga, a kad ste i što i koliko čuli o ovima drugima? Katanić ih je izvukao iz zaborava, i ne samo njih.
Imam sve :)