U vrijeme neposredno prije izbijanja oružanih sukoba na području Republike Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, snage Ministarstva unutarnjih poslova RH počele su sustavno naoružavanje. Prednjačilo je opremanje specijalnih policijskih postrojbi, koje su u to vrijeme naoružane novouvezenim singapurskim puškama SAR 80 i lakim puškomitraljezom Ultimax 100. Istim oružjem dijelom je kasnije naoružana i 1. brigada ZNGa Tigrovi, dok se Ultimax viđao i u drugim postrojbama, što je više bio rezultat premještaja pojedinaca doli sustavnog naoružavanja.
To, za naše područje netipično oružje zapadnjačkog dizajna, stila i kalibra, ubrzo je privuklo pozornost kako struke, tako i šire javnosti. Čak je i srpski tisak taj čin objektivno popratio, donoseći za ono vrijeme vrlo realne izvještaje, što baš i nije bilo tipično za njihovo izvještavanje o događajima u Republici Hrvatskoj.
Prve oružane razmirice s direktnim razmjenama vatre iznijele su na svjetlo dana i prva, stvarna iskustva s novim oružjem. Dok su ona s puškom SAR 80 bila dvojaka, gotovo kao po nekom nepisanom pravilu svi borci koji su imali prilike rabiti puškomitraljez Ultimax o njemu su govorili samo pozitivnim riječima. Superlativi kojima su hrvatski bojovnici opisivali to uistinu moćno oružje doveli su do toga da se od Ultimaxa vrlo brzo stvorila svojevrsna urbana legenda.
