Dana 18. travnja 1897. turski se veleposlanik u Ateni susreo s grčkim ministrom vanjskih poslova, prekinuvši sve diplomatske odnose između dviju zemalja, čime je formalno započeo Prvi grčko-turski rat, koji se ponekad naziva i Tridesetodnevnim ratom. Glavni razlog izbijanja sukoba bilo je pitanje statusa Krete: otok je bio pod osmanskom vlašću, no većina tamošnjeg stanovništva bili su Grci.
Kada je 1896. godine na Kreti izbila pobuna, koju je djelomično potaknula tajna grčka nacionalistička organizacija Ethniki Etaireia, Grčka je iskoristila priliku da intervenira: pobunjenicima su poslane velike količine oružje, a grčke su se snage iskrcale na otok, čiji su stanovnici proglasili pripojenje Grčkoj. Velike su europske sile s negodovanjem gledale na ovakav razvoj događaja, bojeći se da bi se nemiri mogli proširiti Balkanskim poluotokom, zbog čega su uspostavile pomorsku blokadu otoka i spriječile Grke da pošalju još pojačanja. Grci su stoga odlučili djelovati na kopnu.
Njihove su se oružane snage, pod zapovjedništvom princa Konstantina, sastojale od triju divizija: dvije su djelovale u Tesaliji (gdje su Grci na raspolaganju imali oko 45.000 vojnika i 96 topova), a jedna u Epiru (16.000 ljudi i 40 topova). No već se krajem travnja pokazalo da su Grci nespremni za rat, pretrpjevši velike gubitke od turske vojske, koja je bila brojčano nadmoćna (45.000 vojnika, 500 konjanika i 96 topova u Tesaliji i 26.000 ljudi i 29 topova u Epiru), ali čiji se ratni uspjesi ponajprije trebaju pripisati velikoj modernizaciji turskih oružanih snaga koja je provedena neposredno prije izbijanja rata. Grci su naposljetku popustili pritisku europskih sila, povukli svoje snage s Krete i zatražili primirje na kopnu 20. svibnja 1897. godine. Mirovnim je sporazumom sedam mjeseci kasnije određeno da Grčka mora platiti visoku ratnu odštetu i prepustiti dio teritorija u Tesaliji Osmanskom Carstvu: sporazum je među grčkim stanovništvom smatran velikim poniženjem i slomom grčkih teritorijalnih aspiracija. Turci su, pak, morali napustiti Kretu: otok je postao autonomni međunarodni protektorat kojim je upravljala vlada predvođena princom Đurom, mlađim sinom grčkog kralja. Kreta je ipak pripojena Grčkoj 16 godina kasnije, Londonskim sporazumom iz 1913. godine koji je okončao Prvi balkanski rat.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u travnju 2018.
