Utvrda Terezin, podignuta u razdoblju između 1780. – 1790., kroz svoju je povijest dobila namjene koje njezini graditelji nisu mogli ni očekivati, niti su ju za to u svojim zamislima namijenili.
Poučena iskustvima ranijih desetljeća, Habsburška Monarhija je odjetila potrebu izgradnje nekoliko utvrda u današnjoj Češkoj radi sprječavanja novih pruskih i saskih upada na svoj teritorij preko Labe. Car Josip II. (1765. – 1790.) najranije od kraja rata za bavarsko nasljeđe 1778. raspravljao je sa svojom majkom, caricom Marijom Terezijom (1740. – 1780.) i vrhom austrijske vojske, koji su činili Andreas Graf Hadik von Futak (1710. – 1790.) i Gideon Erns Laudon (1717. – 1790.), predlažući mjesta za koje je smatrao pogodnima za izgradnju nekoliko takvih utvrda. Dogovoreno je da jedna od utvrda treba biti izgrađena južno od Litoměřica, između Labe na sjeveru i Ohře (Eger) na istoku, kao ključna za kontrolu Labe i obranu samog Praga. Naposljetku, prihvaćen je nacrt koji su izradili generali Ferdinand Philipp von Harsch (1704. – 1792.) i Karl Clemens Graf Pel[1]legrini (1720. – 1796.), s položajem na mjestu nekadašnjeg sela Kopisty, po kojem je utvrda tada dobila i svoje prvo ime. Prije početka izgradnje utvrde, umrla je Marija Terezija pa je na općeprihvaćeni prijedlog ona preimenovana u Terezin (Theresienstadt).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2022.
