Koliko god se predsjednik Ali Abdullah Saleh tijekom 33 godine vladavine Jemenom pokazao politički, pa i fizički žilav, njegovoj eri primiče se kraj. Više nije riječ samo o oružanim pobunama koje ne uspijeva suzbiti, nego i o posljednjem izvještaju UN-a u kojem se navodi da vlada više ne kontrolira znatna područja zemlje, uključujući i dijelove velikih gradova. UN zvoni na uzbunu jer zemlja klizi u kaos i bezvlađe, u prosvjedima se diljem zemlje okuplja i po 200 000 građana, dnevno se broje desetci mrtvih, a sve to zbog čovjeka koji od početka svoju vlast duguje kaosu i nasilju.
Salehova priča vjerojatno bi bila drugačija da nije rođen u obitelji iz koje se, zbog pripadnosti manjoj šijitskoj sekti, vlasti mogao približiti isključivo kroz vojnu karijeru. Tako 1958., u posljednjim danima Mutaveklijskog kraljevstva Jemen (poslije Arapska Republika Jemen, odnosno Sjeverni Jemen), Saleh je u dobi od 16 godina otišao u vojsku, a 1960. i u vojnu akademiju. Postao je tenkist iako nije imao završenu ni osnovnu školu.
Dvije godine poslije u Sjevernom Jemenu izbio je građanski rat, pa je Saleh, koji se pridružio republikancima protiv rojalista, dobio čin potporučnika. Službeni biografi naknadno su tvrdili da je u šestogodišnjem ratu imao vrlo važnu ulogu i da se istaknuo junaštvom, što ne može biti točno ni zbog dobi ni čina.
