Dana 23. ožujka 1933. godine njemački parlament izlasao je zloglasni „Ermächtigungsgesetz,“ odnosno „Zakon o ovlastima“ koji je legitimirao odluke izvršne vlasti kao obvezujuće, bez kontrole zakonodavnog tijela čime su postavljeni temelji za potpunu nacifikaciju njemačkog društva.
Nekoliko dana ranije još jedan europski političar posegnuo za sličnim ovlastima kako bi osigurao nesmetano autoritarno vladanje najzapadnijom europskom državom. Bio je to António de Oliveira Salazar koji je putem referenduma legalizirao “volju naroda“ za pronalaženje neupitnog nacionalnog autoriteta, i koji je Portugal „usmjerio“ prema putu prosperiteta i sigurnosti. Bio je tihi autokrat koji je, od srpnja 1932. godine, obnašajući dužnost predsjednika vlade ustrajno izbjegavao uobičajene kontakte s narodom. Mada je otvoreno isticao netrpeljivost prema parlamentarizmu i demokraciji, bio je u potpunoj suprotnosti s modernim europskim diktatorima. Nije se volio isticati epitetom fašističkog političara, premda je otvoreno koketirao s pojedinim fašističkim idejama (smatrao je da fašistička diktatura „naginje poganskom cezarizmu“). Lišen karizme, Salazar je krutim glasom često isticao kako se njegov režim temelji na pet vrijednosti: „Bog, država, vlast, obitelj i posao“. Za razliku od ostalih europskih autokrata izbjegavao je parade i velike svečanosti, pa je s tim u vezi često isticao „kako se ne može šarmirati i upravljati gomilom u isto vrijeme“. Britanski povjesničar Ian Kershaw opisuje Salazara kao bezličnog diktatora, koji uz to što nije njegovao vlastiti kult ličnosti, nije bio zainteresiran ni za militarizam, te imperijalistički ekspanzionizam: “Takva država konzervativnog autoritarizma koje je počivala na korporativnom ustavu utjelovila je vrednote reakcionarnog katolicizma, te je bila u suprotnosti s postojećim europskim diktaturama“. Unatoč sličnosti dvaju režima (antiliberalizam, antiparlamentarizam i antikomunizam), ni Hitler ni Salazar nisu previše obraćali pozornost jedan na drugoga, što se posebno odrazilo na ekonomske odnose.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2022.
