Nakon što je prije 20 godina iznad ruandske prijestolnice Kigalija srušen zrakoplov s tadašnjim predsjednicima Ruande i Burundija 7. travnja 1994. počeo je građanski rat u toj zemlji u kojem je počinjen jedan od najstrašnijih genocida u novijoj afričkoj i svjetskoj povijesti. Za predsjedničku gardu sastavljenu od većinskih Hutua smr predsjednika Juvénal Habyarimana bio je znak za početak krvave osvete. Meta su bili pripadnici manjinskoga naroda Tutsi, ali i svi neistomišljenici iz plemena Hutu. U sto dana pripadnici policije Inerahamve sustavno su likvidirali najmanje 800.000 ljudi. Netolerancija između Tutsija i Hutua postoji odavno. Suparništvo je produbljeno početkom 20. stoljeća kada su se belgijski kolonizatori više oslanjali na manjinske Tutsije. Nastavljeno je i nakon stjecanja neovisnosti 1962., a kulminiralo je genocidom, za koji velik dio krivnje snosi i međunarodna zajednica koja je, kao i obično, djelovala prekasno. Naime, u Ruandi je na početku sukoba bilo 2500 UN-ovih vojnika koji nisu dobili mandat za djelovanje.

Dapače, dio ih je povučen nakon ubojstva jednoga vojnika. Dolaskom na vlast Paula Kagame, čelnika pobunjeničke „Patriotske fronte“ kojom dominiraju Hutui, prestalo je masovno ubijanje. Nova vlada uspjela je vratiti jedinstvo u zemlju, ali ožiljci krvavih pokolja zauvijek će ostati. Tijela oko 5000 ubijenih, kao trajni spomenik, još leže u crkvi Ntarane južno od Kiglija, gdje su se preplašeni ljudi bili sklonili od napadača. Nakon bombi ubojice su posao dovršili mačetama.

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac