Prva veća pobuna vojnika u Prvome svjetskom ratu izbila je 15. veljače 1915. u Singapuru. Tamošnji su pripadnici 5. lake pješačke brigade indijske vojske, stacionirani u vojarni Alexandra, na dogovoreni znak ubili nekoliko britanskih časnika i uzeli kutije sa streljivom.
Pobunjenici (kojih je bilo oko 800) su se nakon toga podijelili u grupe: jedna je ostala u vojarni i započela napad na zgradu u kojoj se nalazio zapovjednik vojarne, a druga je krenula prema vojarni Tanglin s ciljem oslobađanja tamošnjih njemačkih ratnih zarobljenika, za koje su se nadali da će im se pridružiti u pobuni. Nijemci su, pak, bili šokirani nasiljem pobunjenika te su većinom zauzeli neutralan stav: od tristotinjak njemačkih zarobljenika, poglavito mornara, tek ih se 35 pridružilo pobuni, dok je ostatak odbio borbu i ostao u vojarni.
S obzirom da je pobuna izbila za vrijeme proslave kineske Nove godine, većina je britanskih časnika i vojnika bila na dopustu pa je sam Singapur ostao praktički nebranjen. Pobunjenici su se nastavili kretati gradom, ubijajući na svom putu Europljane na koje su naišli, ali i njihove domaće saveznike. No početni žar pobune brzo je kopnio, najvećim dijelom zbog neučinkovita pobunjeničkog vodstva, odbijanja Nijemaca da im se pridruže te brze britanske konsolidacije. Pobunu su nekoliko dana kasnije ugušile britanske snage, lokalna policija i Singapurski dobrovoljački korpus uz pomoć mornara s obližnjih francuskih, ruskih i japanskih brodova, a dotada su pobunjeni vojnici ubili 39 Europljana, među kojima je bilo i civila.
Uslijedila je detaljna istraga uzroka pobune za koju je okrivljena nesposobnost i blagost zapovjednika 5. brigade, pukovnika E. V. Martina, koji je naposljetku umirovljen. Kasnije su se interpretacije uzroka većinom bazirale na ideji vjerske solidarnosti, koju je prva istraga svjesno zanemarivala u strahu stvaranja još većih problema. Naime, među pobunjenim vojnicima kolale su glasine da će postrojba, koju su najvećim dijelom činili vojnici muslimanske vjeroispovijesti, biti poslana u Europu gdje će se boriti protiv snaga Osmanskog Carstva, što bi značilo da će se morati boriti protiv pripadnika vlastite vjere.
Takve su glasine poticali i lokalni agitatori, ponajprije pripadnici Ghadarske stranke koja se borila za neovisnost cijele Indije od britanske vlasti. Naposljetku su Britanci više od 200 pobunjenika izveli pred prijeki sud. Strijeljano je 37 pobunjeničkih vođa, 64 je osuđeno na doživotni zatvor, a 73 je dobilo zatvorske kazne u trajanju od sedam do 20 godina. Ostatak postrojbe napustio je Singapur u srpnju iste godine te je prebačen u Afriku gdje se borio protiv njemačkih snaga u Kamerunu i Njemačkoj Istočnoj Africi.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u veljači 2018. godine.
