Prvi svjetski rat označio je prekretnicu u tradicionalnome vođenju ratova. Tomu se u prvome redu može zahvaliti tehnološkomu napretku 19. stoljeća koji je rezultirao i stvaranjem novih ratnih oruđa koja su nametala primjenu učinkovitijih vojnih taktika.
Najznačajnija novina u pomorskome ratovanju bila je uporaba podmornica kao oruđa koje je prvi put ozbiljno zaprijetilo uništenjem cijelih flota. Fikcija Conana Doylea prvi put objavljena u srpnju 1914. godine u romanu „Danger“ čak se i vremenski podudarila s najvećom prijetnjom koja je vezala britansku Veliku flotu u njezine luke – pomorskom blokadom Velike Britanije njemačkim podmornicama. Fikcija je vrlo brzo našla svoje gotovo pa proročansko ispunjenje, a strah koji su sijale podmornice povećavao se s tonažama potopljenih brodova diljem Sjevernoga i Sredozemnoga mora. Nepovoljan geografski položaj Središnjih sila omogućio je Antanti da rat vodi prema pravilima opsadnoga djelovanja. Dok su statične bojišnice na kopnu prekinule svaku komunikaciju na kopnu, zaraćene strane su pomorskim blokadama nastojale paralizirati sveukupan površinski i podvodni promet. Tako je primjerice Turska zatvaranjem Dardanela rusku flotu blokirala u Crnome moru, Velika Britanija je proglasila ratne zone u Sjevernome moru i time ih „de facto“ blokirala, a Njemačka je pak proglasila blokadu Britanskoga otočja i Sredozemlja itd...
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2021.
