Nakon slamanja mladoosmanske skupine 70-ih godina 19. stoljeća potrajalo je gotovo dva desetljeća sve dok se nije iznova mogla oformiti opozicija protiv despotske vladavine Abdula Hamida II.
Negdje u isto vrijeme kada su liberalni emigranti u Parizu utemeljili časopis na francuskome jeziku „Mlada Turska“, opozicija je u domovini, neovisno o tim aktivnostima, zadobila sasvim novi zamašni luk. Ovoga puta – u lipnju 1897. godine – progoni i stroge presude (brojne smrtne kazne i osude internacije) nisu dakako mogli ostaviti snažan odraz na pripadnike opozicije, ali su svakako bili zastrašujući. Ionako je od tih despotskih mjera ostao nedodirnut krug europskih progresivno nastrojenih pisaca oko 1891. godine utemeljenoga prosvjetiteljsko-književnog časopisa „Bogatstvo znanosti“.
Godine 1889. studenti Vojnomedicinske akademije u Istanbulu utemeljili su tajni politički odbor, kasnije poznat pod imenom „Jedinstvo i napredak“. Tomu udruženju uskoro su se priključili studenti ostalih visokih škola europskoga stila, potom časnici, činovnici i intelektualci. Daljnji razvoj te konspirativne mreže privremeno je spriječio krvavi sukob armenskih demonstranata s organima reda i turskim stanovništvom u glavnome gradu osmanske države 1895. godine. Abdul Hamid odlučio se tom prilikom zadati udarac i avangardnoj turskoj opoziciji jer su mnogi njezini istaknuti protagonisti zbog bešćutnih progona sultanovih žbirova bili prisiljeni ponovno emigrirati u inozemstvo. U Parizu, Ženevi i Londonu ti emigranti utemeljili su frontu sastavljenu od različitih grupacija i razvili su vividnu publicističku djelatnost čiji su „plodovi“ (ponajprije u vidu pisanih djela) ilegalno dospijevali u Osmansko Carstvo.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. kolovoza 2020.
