Novosti iz Hattina došle su na Zapad putem glasina, pisama i glasnika, dok je Saladin zauzimao razbijene ostatke Jeruzalemskoga Kraljevstva. Katastrofa je izazvala duboki šok. Vitezovi vojnih redova – templari, koji su nosili pismo brata Terenca, templarskoga zapovjednika u Svetoj Zemlji koji je bio među rijetkima što su uspjeli pobjeći nakon Bitke kod Hattina, obavijestili su papu Urbana III., dok se nalazio u Veroni, o katastrofi u Svetoj Zemlji.
Urban i cijela Papinska kurija našli su se zaprepašteni tom viješću. Nitko u Europi, naime, nije mogao ni zamisliti da su se prilike mogle toliko pogoršati pa su pretpostavili, ili točnije vjerovali, u skladu sa srednjovjekovnim mentalnoreligijskim uvjerenjima, da je Bog napustio kršćanski narod zbog njegovih „grijeha“. Redovnik Petar Bloiski napisao je, nalazeći se tada u posjetu Kuriji, dramatično pismo engleskomu kralju Henriku II. u kojemu je opisao kako su: „… kardinali, uz pristanak Gospodara Pape, među sobom čvrsto obećali da će se odreći svih bogatstava i raskoši te propovijedati o Kristovu Križu, ne samo riječima nego djelima i primjerom.“ Urban III. umro je ubrzo nakon toga (20. listopada 1187.), a prema pisanju kroničara preminuo je rastrgan dubokom tugom i zabrinutošću.
Kada je nadbiskup Tira, Joscije, u ljeto 1187. godine pristigao u Palermo, gdje je na zahtjev baruna Prekomorja (Outremera) morao zatražiti pomoć Zapada, potanko je obavijestio sicilijanskoga kralja Vilima II. o katastrofi, nakon čega je ovaj skinuo sa sebe svilene halje, odjenuo halju od kostrijeti i povukao se u pokajničku osamu na četiri dana. Nasljednik pape Urbana bio je postariji Talijan Alberto de Morra, koji je uzeo ime Grgur VIII. i kao papa vladao samo dva posljednja mjeseca 1187. godine. No u tome je razdoblju rječito pozvao zaraćene europske kraljeve na sklapanje sedmogodišnjega primirja i pokretanje novoga križarskog rata.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2018.
