Osnivanje prvih konjičkih pukovnija, poznatih pod zajedničkim imenom Hrvati (Krawaten, ponegdje i Crabaten), počelo je zbog posebnih vojnih potreba Habsburgovaca na početku Tridesetogodišnjega rata.
Ubrzo nakon početka otvorene pobune čeških staleža i proglašenja falačkoga kneza Fridrika V. za kralja, počele su se podizati protestantske vojske koje su opasno zaprijetile i samome Beču, s obzirom na to da car Ferdinand II. (1619. – 1637.) nije raspolagao vlastitom vojnom silom kojom bi im se suprotstavio. Ovisio je o pomoći vojske Katoličke lige, kojoj je glavni sponzor bio ćudljivi bavarski izbornik Maksimilijan I., a glavni general Johann Tserclaes, grof Tilly. Kako je čak i ova vojska imala nedostatak lakih konjanika, počela je u svojim redovima formirati odrede hrvatskih konjanika, koji će sudjelovati u svim važnijim bitkama ovoga rata, već od samoga njegova početka, a to će se nastaviti i u narednim ratovima Habsburgovaca do kraja 17. stoljeća, kako na bojištima jugoistočne Europe protiv Osmanlija tako i na zapadnoueropskima, u prvome redu protiv Šveđana i Francuza.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2021.
