Krajem srpnja održat će se novo izdanje Motovun film festivala. Nastao kao svojevrstan otpor prema prikazivačkoj politici krajem 90-ih, kada se nezavisni film gotovo nije mogao zateći u domaćim kinima, malo mjesto u središnjoj Istri s godinama je postalo ljetna oaza nezavisnog filma. Iako je otada imao uspone i padove, postavši od malenog festivala mjesto gdje je važnije bilo biti viđen – što je na neki način i zatrlo duh i polet prvih godina festivala, u dosadašnjih 19 izdanja Motovun je prebolio organizacijske i programske bolesti i izrastao u kvalitetan filmski festival sa zavidnom međunarodnom reputacijom. U širim je krugovima Motovun stekao i reputaciju festivala na kojemu se promoviraju redatelji jer se nerijetko događalo da su u glavnom i sporednim programima prikazivani filmovi redatelja koji su kasnije postajali svjetska imena.
Već površan pogled na program kroz godine otkriva popis takvih imena i to je, s vremenskim odmakom, postala snažna dodana vrijednost festivala. Jedna od programski najjačih godina nesumnjivo je ona iz 2002. godine. Tada su se u glavnom programu za „Propeler“ Motovuna borili Aki Kaurismäki („Čovjek bez prošlosti“), Petter Nass („Elling“), Srđan Golubović („Apsolutnih sto“), Alfonso Cuarón („I tvoju mamu također“), Jan Cvitkovič („Kruh i mlijeko“), Milčo Mančevski („Prašina“), Goran Marković („Srbi ja godine nulte“), Michael Winterbottom („24-hour party people“), Bohdan Sláma („Divlje pčele“) i John Cameron Mitchell („Hedwiga i bijesni inč“). U takvoj konkurenciji pobijedio je irski film „Bloody sunday“ Paula Greengrassa. Dotada malo poznati redatelj prije toga se etablirao u novinarstvu i dokumentaristici te se tek u svojim ranim četrdesetima prebacio na igrani film. „Bloody Sunday“ bio je njegov treći dugometražni film i njime je započeo karijeru tijekom koje će u sljedećih 15-ak godina uspješno balansirati između „blockbustera“ i manjih, no autorski značajnijih filmova...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. lipnja na svim kioscima.
