Kraljevska jugoslavenska mornarica raspolagala je nizom hidroplana koji su imali niz zadataka (kao izvidnice i bombarderi), a trebali su nadoknaditi i premalen broj površinskih brodova. Mornarica Kraljevstva SHS, potonje Jugoslavije, naslijedila je operativno područje i zadatke bivše austrougarske mornarice, ali su pobjednici u Prvome svjetskom ratu zaplijenili sve suvremene brodove i novoj mornarici prepustili samo nekoliko torpiljarki i starijih pomoćnih brodova.
Prvi hidroplani mornarice SHS bili su bivši austrougarski zrakoplovi koji su ostali u Kumboru, a od 1923. godine nabavljani su novi hidroplani u inozemstvu (pretežito u Njemačkoj, a plaćeni su sredstvima iz ratnih reparacija) ili iz produkcije domaćih tvrtki. Iz Njemačke su potjecale velike „leteće brodice“ Dornier Wal (ukupno 11 zrakoplova Do-W), malo manji jednomotorni hidroplani s plovcima Dornier DoD (inačica Dorniera Merkur, ukupno 24 hidroplana), jedan Heinkel He-8 (H.E.8d) s plovcima i konačno suvremeni hidroplani Dornier Do-22Kj – 13 zrakoplova nabavljenih 1939. godine – koji su u Jugoslaviji dobili oznaku Do-H. Iz vlastite produkcije potjecali su obalni izvidnički zrakoplovi, Ikarusov IO (Izviđač obalni) i Zmajev Fizir obalni / Fizir-J, školski zrakoplovi Zmaj-Hanriot DH-41 H, Zmaj Fizir-W, Ikarus ŠM (Školski Mickl), Rogožarski Sim XII H i Rogožarski PVT-H, kao i novi bojevni i izvidnički zrakoplovi Rogožarski SiM XIV H.
Pojedini zrakoplovi ili manje skupine potjecali su iz Italije (tri hidroplana Savoia-Marchetti FBA, dva njima nalik Savoia S-13), Francuske (šest CAMS 30E, koji su otpisani još prije Drugoga svjetskog rata), Čehoslovačke (jedan Letov Š-16 J Šmolik), Velike Britanije (pet De Havillanda DH-60 Moth) i SAD-a (dva Consolidated Fleet Trainera Mod. 10). Godine 1939. naručeno je u Italiji i šest talijanskih hidroplana Caproni 310 Idro, koji zbog rata nisu isporučeni, nego su – preinačeni – služili u sastavu talijanskoga zrakoplovstva.
Operacije u Travanjskome ratu
Pomorsko zrakoplovstvo raspolagalo je s malo više od 70 operativnih hidroplana, ali bojevno sposobno bilo je samo 10 Do-22 (Do-H) i 16 SiM-XIV u Divuljama i Boki, dok je 11 Do-W zbog starosti i istrošenosti imalo samo ograničene bojevne sposobnosti. Kad je 31. ožujka 1941. najavljena skora ratna opasnost, eskadrile su prebačene u pomoćna uporišta: 25. HE na otok Zlarin, 26. HE na Krapanj, 5. HE u Tijesno na Murteru, 1. HE iz Kumbora u Krtole, 11. HE iz Kumbora u Rose, 20. HE iz Kumbora u Orahovac, a 21. HE u Dobrotu. Zapovjedništvo II. HK prešlo je u Zablaće kod Šibenika, a III. HK iz Kumbora u Bijelu. Veze s pomoćnim zračnim uporištima bile su manjkave i često je prekidan kontakt između viših i nižih zapovjedništava. Zapovjedništvo pomorskoga zrakoplovstva prešlo je 6. travnja, na prvi dan rata, u Kaštel Stari.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2019.
