Hannah Szenes bila je židovska pjesnikinja, ali je i izraelska nacionalna heroina! Kako je to postala, najopširnije dosad o tome piše zagrebački publicist Nenad Goll u upravo objavljenoj knjizi “Nemoguća misija” koja u podnaslovu nosi naziv “Židovski padobranci u Hrvatskoj 1944. godine”. Upravo je u tome poanta, jer je Hannah bila jedna od tih padobranaca. O čemu se radi?
Kad je prije 70 godina, u noći 13. ožujka 1944. iznad vrhova Žumberka iskočilo petero padobranaca iz osamljenog britanskog Halifaxa, malo je tko znao da je počela jedna od najkontroverznijih tajnih operacija Drugoga svjetskog rata. Bila je to prva od nekoliko grupa židovskih padobranaca koji su trebali učiniti nemoguće: potaknuti otpor i organizirati “samospašavanje” svojih preostalih sunarodnjaka u nekoliko europskih zemalja. Za taj gotovo samoubilački pothvat prijavilo se tristotinjak židovskih dragovoljaca, djevojaka i mladića iz Palestine, nakon što su se izjalovile nade da će saveznici zaista djelotvorno pomoći ugroženim židovskim zajednicama u okupiranoj Europi.
Goll se desetljećima bavio ovom tematikom te je mukotrpan dugogodišnji istraživački rad rodio prvorazrednu knjigu, štoviše svjetsku ekskluzivu. Goll u knjizi piše:
“Neki od dragovoljaca za misije u Europi imali su i osobne razloge da se odluče na taj korak. Njihovi su roditelji, braća, sestre ili bliski prijatelji ostali u nekoj od zemalja predviđenih za spuštanje padobranaca pa je sudjelovanje u misijama pružalo nadu da možda mogu i svoje najbliže spasiti ili barem ohrabriti. O tome je razmišljala i Hannah Szenes, mlada doseljenica iz Mađarske.
Povratak u Mađarsku
U Palestinu je došla 1939. godine, samo nekoliko dana nakon izbijanja rata, ostavivši u Budimpešti majku te brata na školovanju u Francuskoj. Njezin otac Béla Szenes, izvornim prezimenom Schlesinger, umro je još 1927. godine, a bio je poznati mađarski pisac, autor više zapaženih drama. Hana je od oca baštinila literarni talent pa od najranije mladosti piše pjesme i dnevničke zapise. Navršivši sedamnaest godina, u njoj se probudio još jedan snažan poriv koji će odrediti tijek njezina života: svijest o židovskim korijenima. „Postala sam cionist”, napisala je koncem listopada 1938. godine u svome dnevniku. „Ta riječ znači neizmjerno mnogo. Za mene znači, ukratko, da ja sada snažno i svjesno osjećam da sam Židovka i ponosna sam zbog toga. Moj je prvenstveni cilj otići u Palestinu, raditi za nju.” I otišla je već iduće godine. Hannah je dvije godine provela u Nahalalu gdje je pohađala poljoprivrednu školu za djevojke. Zatim odlazi u kibuc Sdot Yam, a potkraj 1942. godine u kibuc Caesarea. Požar rata već se uvelike proširio Europom i svijetom, crne vijesti sve češće dopiru i do Palestine. Na stranicama Hannina dnevnika sve je više tjeskobe zbog stradanja Židova, sve više zabrinutosti za majčinu sudbinu. Osmoga siječnja 1943. zapisuje u dnevnik: „Odjednom me zaokupila ideja da idem u Mađarsku. Osjećam, morala bih sada biti tamo, da pomognem organizirati emigriranje židovske mladeži i izbavim odande svoju majku”.
U knjizi je detaljno opisana cijela operacija, kao i tragične sudbine njezinih sudionika. Hannah Szenes završila je na kraju u budimpeštanskom zatvoru jer je cilj operacije bio spasiti, između ostaloga, što više Židova u Mađarskoj. A situacija se u Mađarskoj sve više komplicirala, o čemu Goll piše:
“Dolazak Strelastih križeva na vlast pokrenuo je u Mađarskoj val nezapamćena terora. Mnoge će taj val potopiti, a među žrtvama najbrojniji su bili Židovi... Samo od sredine svibnja pa do početka srpnja 1944. u Auschwitz su otpremljena ukupno 437.402 mađarska Židova... Kratkotrajnu nadu probudila je 7. srpnja Horthyjeva naredba da se obustave deportacije Židova, ali rušenjem regenta zločincima je ponovo otvoren put. Samo dva dana nakon što Szálasi preuzima vlast, Eichmann se vratio u Budimpeštu i nastavlja započeto. Odmah organizira „marš smrti”. Potkraj listopada 1944. gotovo pedeset tisuća Židova pješice je otpremljeno iz Budimpešte na rad u Njemačku, a zapravo u smrt. Tisuće njih poumirale su putem od gladi i iznemoglosti ili su ubijeni jer „nisu marširali dovoljno brzo”.
U takvoj situaciji u budimpeštanskim zatvorima nalazilo se više židovskih padobranaca podrijetlom iz Mađarske za koje se itekako zanimao i Gestapo. Oni više nisu bili neprijatelji novoj mađarskoj zločinačkoj vlasti, nego su proglašeni i “izdajnicima domovine”. Tako je i Hannah Szenes proglašena izdajnicom. Za sve njih organizirano je suđenje na vojnom prijekom sudu. Hannah je na sudu prkosno odbila priznati bilo kakvu krivnju, a najmanje prihvatiti to da bi bila izdajnica domovine. I nije joj bilo spasa. Dana 7. studenoga 1944. vojni sud osudio ju je na smrt strijeljanjem te je nekoliko sati nakon presude odmah strijeljana u zatvorskom dvorištu.
Svijetli primjer otpora
U Izrael su 1950. godine preneseni i posmrtni ostatci Hanne Szenes. Hrabra je padobranka svečano dočekana u luci Haife i Tel Avivu te uz najviše državne počasti u Jeruzalemu, gdje je i pokopana.
Posljednje joj je počivalište nacionalno vojno groblje na vrhu brda Herzl, najvišem od Judejskih planina koje nadvisuju Jeruzalem. U kolektivnoj svijesti izraelskog društva misije padobranaca cijenjene su kao najsvjetliji primjer židovskog otpora u vrijeme holokausta, a dragovoljci iz misija imali su nepovrediv status nacionalnih heroja. Počasno je mjesto pripalo Hanni Szenes. Od sedmero poginulih padobranaca jedino je ona osuđena na sudu, prkosno odbivši zatražiti pomilovanje.
Njezina literarna ostavština također je doprinijela da upravo ona zadobije prioritet u kolektivnoj nacionalnoj memoriji. Hannina hrabrost i žrtva i danas nadahnjuju izraelsku mladež. Njezino ime nose brojne ulice u Izraelu, naselja, šuma, brod, pa čak i neke vrste cvijeća. Elie Wiesel, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1986. godine, u svega nekoliko riječi izrekao je najdublju istinu o Hanni Szenes: „Njezin je život žrtva, njezine su riječi pjesma, a njezina priča − nadahnuće”.
>> Ekskluzivne fotografije: Vježba kojom je JNA '71. plašila Hrvatsku
Ovo je dirljiva priča o ljudskoj nesebičnosti. Stjecajem okolnosti čuo sam i neke njezine pjesme. VL, jako dobra tema.