Izbijanju Iračko-iranskoga rata prethodile su brojne napetosti na relaciji Bagdad – Teheran koje su započele mjesecima prije početka neprijateljstava.
Tako je između Iraka i Irana u spomenutome razdoblju došlo do eskalacije međusobnih optužbi i prijetnji, kao i izvođenja subverzivnih akcija popraćenih brojnim incidentima u pograničnome području. Samomu početku rata prethodila je serija incidenata praćena agresivnom propagandom protiv suprotne strane, uz karakteristične demonstracije praćene spaljivanjem zastava protivničke države.
Uz brojne pogranične provokacije i povrede zračnoga prostora, dogodilo se i nekoliko ozbiljnijih incidenata. Jedan od njih bio je i neuspjeli pokušaj atentata na najbližega Sadamova suradnika Tariqa Aziza, iračkoga dopredsjednika vlade, 1. travnja 1980. godine. Tom prilikom poginulo je 40-ak osoba, a Irak je kao mogućega organizatora optužio iranske tajne službe. Iračka reakcija uslijedila je vrlo brzo te je 9. travnja u Bagdadu likvidiran šijitski ajatolah Muhammad Baqir al-Sadr, a uskoro su se zaredale deportacije oko 40 000 iračkih šijita u Iran.
Na sve to Homeini je uzvratio otvorenim pozivom iračkim šijitima na rušenje Sadama Huseina, odnosno iračkoga režima kao „režima malog sotone u službi velikog sotone (SAD-a)“. Radio Teheran objavio je 27. travnja 1980. i lažnu vijest o ubojstvu Sadama Huseina kako bi se dodatno destabilizirao irački režim.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2020.
