Godine 2006. održani su izbori za palestinski parlament i rezultati su zatekli gotovo sve bitne aktere bliskoistočnih političkih procesa, bilo da se radi o globalnim silama kao što su SAD, EU i Rusija, odnosno zemalja „kvarteta”; regionalnim suparnicima kao što su Saudijska Arabija, Iran, Egipat, Turska i Izrael ili nevladinim organizacijama kao što su drugi islamistički pokreti. No sami rezultati nisu bili samo iznenađujući, već i problematični jer su sve navedene aktere doveli u poziciju da ozbiljno preispitaju svoje politike djelovanja definiranih raznim sigurnosnim perspektivama.
Hamas je nakon godina negiranja vlasti i izbora kao sredstva borbe odlučio izići na izbore sa svojom strankom te je na veliko iznenađenje odnio uvjerljivu pobjedu i gurnuo sekularni Fatah i PLO u drugi plan. Svaki od aktera palestinskog pitanja našao se pred dilemom: kako se postaviti prema cjelokupnim procesima? Izraelu je ovo predstavljalo stanovitu prijetnju sigurnosti i stabilnosti nakon godina pokušaja postizanja dogovora s Fatahom i PLO-om, ali i realitet s kojim će se morati suočiti. Rezultati procesa značili su produbljivanje gotovo stoljeće dugog stanja vladavine sigurnosne dileme i spirale nasilja, bilo da se radi o državnim ili društvenim perspektivama.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2018.
