Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkoga generala Vuka Frankopana, rođen je u Bosiljevu 4. ožujka 1643. godine. Nakon završetka isusovačke gimnazije odlazi u Italiju gdje je učio talijansku poeziju.
Tamo je upoznao rimsku patricijku Julijanu de Naro s kojom se kasnije i vjenčao. Nakon povratka u Hrvatsku postao je ogulinski kapetan i sudjelovao je u velikome boju s Turcima kod Otočca. Jedini je hrvatski plemić u povijesti koji je nosio titulu markiza. U trenutku smaknuća (30. travnja 1671.) u Bečkome Novom Mjestu imao je samo 28 godina. Smaknut je zajedno s Petrom Zrinskim. Obojica su bila osuđena zbog veleizdaje i pozivanja na ustanak te im je bila određena kazna odsijecanja glave i ruke. Ugarsko-hrvatski kralj Leopold naknadno je uvažio njihove molbe i pomilovao ih od odsijecanja ruku. Tim događajem okončana je pobuna hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Habsburgovaca, koja je ostala poznata pod nazivom Zrinsko-frankopanska urota. Njegovi ostatci nalaze se iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u ožujku 2020.
