Sin časnika, rođen je 1875. u Auxerreu, po obiteljskoj tradiciji završio je vojnu akademiju St Cyr. Odmah se po završetku, 1899. godine, priključio "Legiji" te započeo vojnu karijeru u afričkim kolonijama. Zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata, premješten je na zapovjedno mjesto u 331. pješačku pukovniju koju je vodio do 1917. kada se ponovo kao zapovjednik priključio svojim legionarima koji su ga naprosto obožavali. Naime, ovaj sitan i mršav čovjek bio je krajnje neslužben, a nevjerojatno hrabar i temperamentan, gotovo ekscentričan. Nikada nije nosio kacigu, čak ni za vrijeme topničkih napada, uvijek samo legionarsku kapu. Također, ni po najvećim hladnoćama ili kišama nije odijevao ništa drugo doli tanku legionarsku košulju iz Afrike. Iako strog, ljudi su ga voljeli ne samo zbog hrabrosti već i zato što je živio poput običnoga legionara i u bio je prisan zapovjednik. Jedna od anegdota glasi da je pijanom legionaru pomogao da se prošulja u vojarnu pored rigorozne straže, a uveo je pravilo da legionar koji smatra da ga je dočasnik nepravedno kaznio može podnijeti žalbu izravno njemu kao glavnom zapovjedniku. Poslije rata napravio je veliki napor za konačnu preobrazbu "Legije". Uveo je obilježavanje tradicije (otada se slavi Dan Camerona, itd.), promovirao je Képi Blanc kao službenu kapu legionara, organizirao je gradnju monumentalnoga spomenika svim palim legionarima u Sidi bel Abesu i time promovirao to mjesto u dom "Legije" stranaca. Također, mnogo je učinio da bi "Legiju" pozitivno počeli poimati najviši francuski časnici i zapravo je tek nakon njegovih napora ona postala punopravnim članom francuskih oružanih snaga. Skrb za obitelji poginulih, za ranjene legionare, za one koji su umirovljeni, a nisu imali mogućnost vratiti se u civilni život, sve je to do smrti za svoje suborce i nadolazeće generacije mukotrpno organizirao Rollet – otac "Legije". 

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac