Dačani su bili narod tračanskoga porijekla, vrlo srodni Getima, a naseljavali su prostor donjega toka Dunava (osobito sjeverno od rijeke), nejasno određenih granica. O doseljavanju i razvoju Dačana postoji vrlo malo relevantnih podataka pa se njihova državna zajednica spominje tek s početka 2. stoljeća prije Krista u vrijeme vladavine getskoga kralja Orola. Znatno poznatiji postaju sredinom 1. stoljeća pr. Kr. kada započinje njihova žestoka ekspanzija pod vodstvom Burebista – na istoku su razbili Bastarne te opljačkali i uništili grčke gradove na sjeverozapadnoj obali Crnoga mora, nakon toga pustoše Trakiju do rimskih provincija Ilirije i Makedonije te podčinjavaju skordijska plemena između Morave i Save. Stvaranje moćne dačanske države na sjeveroistočnim granicama Rimskoga Carstva postala je stalna prijetnja rimskim vladarima zbog čega već od početka dačanske ekspanzije pripremaju pohod na njihov prostor.
Pripreme za prvi pohod na Dačane započeo je Julije Cezar, no ubijen je prije njegove realizacije. Kasnije je to namjeravao August Octavian s osloncem na svoj vrlo snažni garnizon u Sisciji (današnji Sisak), ali je spriječen građanskim ratom protiv Marka Antonija. U to vrijeme dačansko- rimska granica išla je tokom Dunava od Vindobone (današnji Beč) do ušća u Crno more, međutim ni široka rijeka nije sprječavala povremene pljačkaške pohode na rimsko područje i pustošenje pograničnih naselja, pa i većih urbanih sredina. Kako bi ih odbacili od Dunava i onemogućili njihove pohode južno od rijeke, Rimljani na prijelomu stare i nove ere povremeno upadaju na područje Dačana, međutim, bez dubljih prodora i odlučnijih bitaka.
