Bitka za Predel (njem. Predil) odvijala se gotovo u isto vrijeme kada i bitka Ogulinaca za utvrdu Malborghett o kojoj smo pisali u broju 24 ovoga časopisa. Prijevoj Predel leži na granici današnje Italije i Slovenije u gornjem toku rijeke Soče i nalazi se na strateškoj cesti koja iz Gorice vodi dolinom rijeke
Soče u austrijsku Korušku. Kod Predela cesta prelazi vrlo važan uski strateški gorski prijevoj. Zbog njegove izuzetne važnostitamo je sagrađena obrambena drvena utvrda. S njezinom se gradnjom započelo u rano proljeće 1809., uz brojne prekide radova. Pojedini bočni tvrđavni objekti uopće nisu započeti. Prema Predelu su se kretale iz Furlanske nizine prema Koruškoj vrlo važne francuske vojne snage pod zapovjedništvom generala Jeana Mathieua Serasa (1765. – 1815.), koje je činila 1. divizija/korpusa „Centar“. Korpusom je zapovijedao general Grenier. Za Francuze taj je smjer bio pomoćni u odnosu na glavni pravac preko Malborghetta i njime se, po francuskim podacima, kretalo 7850 vojnika iz sastava 35., 52. i 106. pješačke pukovnije. Pošto se utvrda Predel nalazi na uskom prijevoju i s ograničenim manevarskim mogućnostima u prilazu, zahtijevala je vrlo jednostavnu organizaciju obrane. Topovi iz utvrde mogli su paljbom dobro pokrivati veći dio prilaza. Na desnom boku nalazi se velika strmina rječice Prediljke koja je štitila prilaz utvrdi. Lijevi, šumom obrasli i prema obronku okrenuti, bok bio je uvelike ugrožen. Da bi se to poboljšalo, trebalo je na brežuljku sjeverno od Mangartova mosta sagraditi pojedine objekte, ali se zbog pomanjkanja vremena i novca to nije dogodilo. Inženjerski kapetan Ivan pl. Hermann vodio je gradnju utvrde.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora