Nakon smrti Karla VI. Marija Terezija na osnovi Pragmatičke sankcije nasljeđuje habsburške teritorije u Austriji, Mađarskoj, Nizozemskoj i sjevernoj Italiji. Izgovor Prusije i Francuske da ona nema pravo u nasljeđivanju Austrije uzrokuje Rat za austrijsko naslijeđe (1740. – 1748.).
Tijekom zime 1740./1741. godine Austrija je započela okupljati vojsku ne bi li prusku vojsku istjerala iz austrijske najbogatije pokrajine, Šleske. U Češkoj i Moravskoj stavljeno je pod oružje 25 tisuća vojnika i 16 topova. Ratne aktivnosti započele su u proljeće 1741. godine, kada je austrijska vojska od devet tisuća pješaka, osam tisuća konjanika i 19 topova sporo napredovala iz Moravske u Šlesku. Bitka kod šleskoga sela Mollwitza započela je u hladno travanjsko jutro 1741. godine. Prusku vojsku koja je stajala pod kraljem Fridrikom II. činilo je 16 800 pješaka, 4600 konjanika i 53 topa. Činilo se da je pruska vojska poražena pa je Fridrik II. na nagovor feldmaršala Schwerina odlučio napustiti bojište i uputiti se prema gradu Oppelnu, razmišljajući pritom o samoubojstvu zbog sramotnoga poraza. Kralja su uskoro iznenadile vijesti da su Prusi uspjeli stvoriti uspješan obrambeni zid i napasti austrijsku vojsku. Austrijanci su oko 18 sati započeli s povlačenjem. Bila je to važna i rijetka pobjeda pješačke postrojbe protiv konjice. Tom je pobjedom Fridrik II. zadržao Šlesku.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u travnju 2019.
