Na samom početku Američkog rata za nezavisnost američkim pobunjenicima je bila jasna strateška važnost luke Boston preko koje su Britanci dobivali pojačanja i opskrbu pa je pobunjenicima bilo od vitalne važnosti prekinuti doturu pomoći iz matične zemlje. Tijekom opsade Bostona 1775. oko 2400 američkih pobunjenika pod zapovjedništvom Israela Putnama zauzelo je poluotok Charlestown preko puta bostonske luke te su s utvrđenih položaja na Breed’s i Bunker’s Hillu ugrožavali promet britanskom brodovlju.
Za Britance je ta situacija bila neodrživa pa su organizirali oko 3000 vojnika i marinaca da zauzmu poluotok. U tri sata popodne 17. lipnja 1775. Britanci su u svojim raskošnim crvenim odorama s nataknutim bajunetama uz pratnju bubnjeva u savršenim redovima krenuli uz brdašce visoko četrdesetak metara na kojemu su se utvrdili Amerikanci. Kada su došli nadomak američkih položaja, pobunjenici su na njih otvorili vatru iz svih oružja potaknuti zapovijedi generala Puntama koji je rekao: “Ne pucajte dok im ne vidite bjeloočnice!”. To je jako povećalo preciznost Amerikanaca pa su u prvom naletu ubili većinu časnika. Nakon tako snažnog udarca Britanci su se povukli na početne položaje i ubrzo počeli novi juriš koji je također odbijen uz velike gubitke.
Prilikom trećeg juriša pobunjenicima je nestalo streljiva pa su na Britance ispaljivali lomljeno staklo, no nisu mogli izdržati napad pa su Britanci borbom prsa o prsa zauzeli brdašce, dok se većina pobunjeničkih snaga preko Bunker Hilla uspjela povući prema Cambridgeu. U bici je poginulo 19 britanskih časnika dok su 62 ranjena te je poginulo 207, a ranjeno 766 vojnika, dok su pobunjenici imali samo 115 mrtvih.
To je bio najveći pojedinačni gubitak britanskih snaga u cijelom ratu, a u bici kod Bunker Hilla izgubili su dragocjeni časnički kadar koji su teško mogli nadomjestiti. Pirovu pobjedu britanski zapovjednik Henry Clinton sarkastično je prokomentirao: “Još nekoliko ovakvih pobjeda okončat će britansku dominaciju u Americi”.
