Kad se početkom prosinca 1943. godine na Bari sručio iznenadni napad Hitlerove Luftwaffe ova je talijanska luka postala poprište jednog od najtragičnijih događaja Drugoga svjetskog rata.
Veličina tragedije i delikatnost okolnosti pod kojima se dogodila učinili su da se o tragičnom događaju u Bariju u javnosti saznalo vrlo malo. Službeni izvještaji iz onog vremena prešutjeli su potankosti katastrofe, a nekolicina ljudi koji su o njoj najviše znali nisu mogli ispričati svoju tajnu jer su našli smrt u utrobi američkog broda „John Harvey“ koji je tom prigodom također potopljen. Istom nekoliko godina poslije rata, kad general Eisenhower objavi svoje ratne memoare, svjetska će javnost saznati što se dogodilo u Bariju.
„Drugog prosinca 1943. godine – zabilježio je Eisenhower – dogodio se u Bariju vrlo nemio i žalostan slučaj. Te noći luka je bila bombardirana i mi smo pretrpjeli veće gubitke nego u bilo kojem neprijateljskom zračnom napadu za vrijeme čitave savezničke kampanje u Sredozemnom moru i Europi. Izgubili smo šesnaest brodova, od kojih su neki bili natovareni skupocjenim teretom. Najveća je šteta nastala kad je pogođen jedan brod s gorivom, jer su njegova eksplozija i požar izazvali katastrofu na mnogim susjednim brodovima. Malo je trebalo da nesreća poprimi još veće razmjere. Jedan od tih brodova bio je natovaren bocama iperita koji smo morali uvijek voziti sobom, jer nikad nismo bili sigurni da Nijemci ne će upotrijebiti to oružje. Na sreću, vjetar je puhao od obale i plin koji je izlazio nije izazvao nikakve gubitke.“
Ovi podaci iz najvjerodostojnijeg izvora bacili su tek škrti trak svjetlosti na brižljivo čuvanu tajnu. Jer epizoda s otrovnim plinom nije završila onako „sretno“ i uz „nikakve gubitke“ kako to prikazuje Eisenhower.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2019.
